This American carnage stops right here = Niko ne sme da vas bije... Trumpov Gazimestan ispred polupraznog Washingtonskog "malla" (otvorenog prostora između zgrade Kongresa i Washingtonskog spomenika) jedinstvena je američka kontradikcija, u kojoj se nacionalni spasitelj ukazuje narodu s temom kako će spasiti naciju i ponovno je učiniti velikom, a gotovo da nema naroda koji želi biti spašen, nacija je već svima dovoljno velika i policija tuče one koji ne žele biti spašeni.

You're fired Trump smijenio ministricu jer je bila protiv njegove odluke

Miloševiću je ipak mnogo više naroda pljeskalo 1989. i nije mu već na početku vlasti trebala intervencija policije da zaustavi brojnost svojih protivnika. Međutim, od puka je u Washingtonu tijekom Trumpove inauguracije bilo ipak više onih koji su došli prosvjedovati i blokirat putove nego onih koji su došli pljeskati. Miloševiću se desio narod. Američkom narodu se desio Trump. Medijsko-politička elita, ili barem njih 70 posto, odlučila je slijediti koreografiju u ime mirne neke tranzicije.

Pojavili su se Carteri, Clintoni, Obame, Bushevi, i svi su jedni drugima lijepo nazdravljali. Tako je vlast sasvim uredno, mirno i civilizirano prešla u ruke čovjeka koji poziva na progon imigranata, muslimana, osoba drukčije seksualne orijentacije, ekologa i čuvara okoliša, novinara, i svih koji mu ne budu povlađivali.

Prvo su pale web stranice - teme kao LGBT, zdravstveno osiguranje, klimatske promjene, Indijanci, prava ženskih udruga, nestale su s web stranica Bijele kuće unutar prvih nekoliko sati nakon što je Trump položio ruku na dvije Biblije (valjda su se organizatori bojali da jedna neće biti dovoljna da izdrži teret toga grijeha). A sad ide čistka. Trump je već potpisao nalog da se što prije ukine Obamin model programa zdravstvenog osiguranja.

Također je požurio, u stilu Zlatana Hasanbegovića, ukinuti financiranje nacionalnih zaklada za umjetnost i kulturu i najaviti privatizaciju Korporacije za javno emitiranje, stanovitog javnog medijskog servisa. Poznato je da republikanci već dugo žele uništiti NPR radio i PBS televiziju, koje se financiraju preko te korporacije. Prema Trumpovu stavu, svi oni rade protiv interesa velikoga kapitala. Bivši službenici Obamine administracije nervozno i kompulzivno gledaju vijesti da vide tko je sljedeći na putu za klaonicu.

Kiša je počela padati čim je Trump stao za govornicu. U njegovoj alternativnoj stvarnosti sunce je zasjalo dok je on govorio, a kiša se stuštila tek nakon govora. No televizijske snimke pokazuju nealteriranu stvarnost, tj. kišu tijekom govora. U govoru je djelomično kopirao Sandersov socijalizam, prepakiran u nacional-socijalizam, bez zadrške, bez imalo srama. "Zaboravljeni muškarci i žene naše zemlje neće više biti zaboravljeni", kaže čovjek koji se nikad ni za kog nije brinuo osim za sebe.

Sandersovi radnici i obitelji postali su Trumpovi američki radnici i američke obitelji. U stilu Miloševićeve slavne izjave u govoru na Gazimestanu - "niko više ne sme da vas bije" - Trump im je poručio: "Više vas nitko nikad neće ignorirati". No za razliku od Sandersa, Trump ne vidi američko radništvo izrabljivano od američkoga kapitala. Ne! Krive su druge zemlje, koje kradu naše kompanije i uništavaju našu zaposlenost, i izdajnički američki političari, koji to dopuštaju:

Florence Hartmann 'Milošević se slučajno otrovao, pokušao je pobjeći u Rusiju'

"Bogatstvo naše srednje klase je oteto iz njihovih domova i zatim raspodjeljeno po svijetu. Tijekom mnogih desetljeća mi smo obogatili strane industrije na štetu američke industrije, subvencionirali armije drugih zemalja na trošak održanja naše vojske", reče Donald. To su naprosto neistine. Profiti američkih korporacija su rekordno visoki, Dow-Jones indeks nije nikad bio visoko kao sad. Produktivnost američke industrije je najviša u povijesti.

Budžet američke vojske je veći nego budžet sljedećih šest najvećih svjetskih vojnih sila zajedno. Amerika nije žrtva svijeta. I u Americi nije tako loše, kako on to želi prikazati, govoreći o "američkom pokolju", da bi sebe mogao nametnuti kao spasitelja. To uvjerenje da su američki političari godinama radili na štetu svog naroda, gradeći i oslobađajući druge, kao i vješto baratanje "alternativnim činjenicama", neodoljivo podsjeća na Miloševića na Gazimestanu, 1989.:

"Koncesije koje su srpski vođe napravili na trošak svog naroda ne bi mogle biti prihvaćene, povijesno i etički, od niti jednog drugog naroda na svijetu, posebno jer Srbi nikad u cijeloj svojoj povijesti nisu osvajali i tlačili druge". Nacionalistički govori su uvijek i svuda pomalo slični - druge nacije i narodi, i izdajničke elite koje im služe, krivi su za naše stanje (tj. pokolj), i sad se pojavljuje nacionalni spasitelj.

Da preda vlast natrag narodu (Trump kaže: "20. siječnja 2017. bit će zapamćen kao dan kad je narod ponovno postao suveren ove nacije"), i stavi našu naciju ponovno na prvo mjesto: "Od ovog dana naprijed bit će jedino America First. America First". Nacional-socijalistički vođe uvijek pozivaju na akciju i nipodaštavaju "prazan govor" - kako Trump kaže: "Nećemo više prihvaćati političare koji samo govore a ne djeluju, koji samo prigovaraju, a ništa ne čine.

Vrijeme praznoga govora je prošlo. Sad nastupa čas za akciju". Nakon pobjede NSDAP-a 1932. evo što je Göbbels slično rekao: "Ovo je tek mala pobjeda. Sad moramo svom silinom istrijebiti marksizam. Na ovaj ili onaj način. Nešto se mora desiti. Vrijeme diskusije je prošlo. Sad treba djelovati". Trump je počeo potpisivati dekrete od prvog dana. Povukao je SAD iz Trans-pacifičkog sporazuma. I isti dan pozvao sindikalne vođe na sastanak kako bi im pružio priliku da mu budu zahvalni.

Na sličan način na koji je Milošević doživljavao Srbiju, kao žrtvu drugih u Jugoslaviji, a bez uporišta u stvarnom stanju, i kako je Hitler doživljavao Njemačku, tako Trump danas najbogatiju, najmoćniju zemlju na svijetu doživljava kao žrtvu drugih zemalja, prema kojoj nitko nije fer. Ako je vjerovati povijesnim primjerima, takav diskurs neizbježno na kraju dovodi do rata, rata koji takvi vođe, kao Milošević i Hitler, uvijek izgube.