Tuđmanu podvalili: "Mostarski most je pao sam, zbog kiše"
Govoreći o transkriptima razgovora pokojnog predsjednika Tuđmana, Stipe Mesić je svojevremeno rekao da je razgovore svojega prethodnika objavljivao krajnje skrupulozno.
Mesić kaže da je na umu imao samo jedan cilj: prokazati nedemokratski, autoritarni, dvorski stil vladavine svoga prethodnika. Među prijepisima razgovora koji su za Mesićeva mandata izašli iz Ureda predsjednika politički najveću težinu ima sada već čuveni “brijunski” transkript. Međutim, na današnji dan je bitnije podsjetiti na jedan od brojnih razgovora tadašnjeg hrvatskog vodstva s predstavnicima Herceg-Bosne povodom rušenja starog mosta u Mostaru 9. studenog 1993. godine.
Samo dan nakon rušenja mostarskog mosta, 10. studenog, dr. Franjo Tuđman razgovarao je s delegacijom Herceg-Bosne. Čuveni turski majstor Hajrudin sagradio je most između 1557. i 1566. godine; budući da je bio jedinstveno djelo arhitekture u svijetu, njegovo je rušenje predstavljalo veliki problem HVO-u, ali i Hrvatskoj. Franjo Tuđman, Mate Boban (predsjednik HZ Herceg-Bosne), Perica Jukić (ministar obrane) i Jadranko Prlić (predsjednik Vlade HZ HB) razgovaraju o saniranju štete.
Tuđman: Dobro, usput, taj mostarski most, tko ga je porušio?
Boban: On je - bile su strašne kiše - toliko pucan prije, tako da je sam pao.
Tuđman: Hoćemo li opet mi biti optuženi?
Boban: Jutros se govori da se ne zna.
Jukić: Muslimani će nas optuživati. Međunarodni kažu da se ne zna tko je, a oni su povukli nekakve svoje izjave. Javili su sljedeće: desila se jedna velika tragedija - srušio se Stari most, hitno je potrebno - srušio se - mi imamo original kako su govorili, hitno je potrebno radio… sa Sarajevom, 14 sati hitno, i pozovi najglavnijeg za cijelu republiku, za IPD i vojnu policiju, ovaj njihov iz Mostara.
Granić: Imam prijedlog - najvažnija stvar što će reći španjolski bataljon, apsolutno najmjerodavniji. Prema tome, moj prijedlog je odmah, danas netko tko je najpovjerljiviji da ode tko ima vezu. Njihova izjava je najvažnija. Imati tu informaciju, imati sve, jer ako oni kažu dobru informaciju, onda je izuzetno, jer se inače to na CNN…
Tuđman: Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?
Boban: Nama.
Jukić: Ja sam tu mišljenja da idemo za obrušavanje, dakle mi ćemo reći rušenje ili obrušavanje mosta, pošto ga je kiša načela i ostalo, optužiti ratna zbivanja i kompletno uništavanje svih dobara u Bosni i Hercegovini, dakle da su izazivači, produživači rata to koji ne mogu, ne može se prići jednostavno objektima da se stoga uništava i sabornica u Mostaru itd.
Prlić: Apsolutno je van naše kontrole, to se zna, 300 metara ispred njega je crta. Dakle, nema teorije da je netko došao od nas do mosta.
Inače, Prliću se ovih dana sudi u Haagu zbog rušenja starog mosta i drugih zločina počinjenih tijekom ratovanja u Bosni i Hercegovini.
Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.