Franjo Tuđman i ja dogovorili smo da zovemo Antu Markovića iz Beograda na sastanak u Zagreb. Smatrali smo kako bi bilo dobro, budući da je on bio hrvatski kadar, da se zajednički dogovorimo što dalje. On je preko Mađarske stigao u Hrvatsku, prvo je došao k meni u 10 sati, a u 11 sati otišao je predsjedniku Tuđmanu, prisjetio se bivši predsjednik Stjepan Mesić svojedobno za Večernji list. Na tim su razgovorima, 7. listopada 1991. godine, njih trojica trebala dogovoriti plan djelovanja.

Naime, 7. listopada 1991. godine isticao je tromjesečni moratorij na Deklaraciju o suverenosti i samostalnosti Hrvatske dogovoren na Brijunima. Hrvatska je nakon isteka moratorija trebala izaći iz Jugoslavije. JNA je svakim danom pojačavala napade na Hrvatsku. Zagreb je bio napadan iz zraka, ljudi su boravili u skloništima i podrumima, a dan prije raketiran je i odašiljač na Sljemenu.

Nakon ručka njih trojica trebala su se opet naći kao bi izvukli zaključke po kojima će izvršiti svaki svoj dio zadatka.

"Tuđman, Mesić i Marković sjedili su na vrhu dugačkog stola i tiho pričali tako da ih uopće nismo mogli čuti, a nas nekoliko pričalo je po svom. Meni je prošlo kroz glavu da ovdje sjede tri najvažnija čovjeka koja vode Jugoslaviju i Hrvatsku i da su sva tri Hrvata. Marković je upravljao saveznom vladom, Mesić Jugoslavijom, a Tuđman Hrvatskom", prisjetila se prije nekoliko godina Vesna Škare - Ožbolt na Facebooku. Ona je tada bila u Uredu predsjednika zadužena za odnose s javnošću.

"Tuđman je bio rob protokola. Točno se znalo u svakoj minuti što radi. Ručak bi svaki dan počeo točno u 13.30 sati, a točno u 15 sati bi bio u svojoj maloj sobici za odmor i slušao vijesti na HR1. Taj dan Tuđman je produžio s ručkom i iznenada odlučio da neće kavu popiti za stolom već je pozvao Mesića i Markovića da popiju kavu u njegov kabinet, jer da im ima još nešto važno za reći", prisjetila se Škare - Ožbolt navevši kako su ih otpratili do Tuđmanovog kabineta.

"Mario Nobilo i ja nastavili smo do naše zajedničke tajnice. I dok sam slušala kako nam tajnica Nada govori tko nas je sve zvao u međuvremenu se začuo sve jači zvuk kao kad mlazni avion polijeće i nakon toga snažna eksplozija…. i ja sam završila zabijena u prostoru između dvostrukih vrata. Sve je bilo puno dima. Čula sam Predsjednika kako dolazi i pita jeli sve u redu, krenuli smo prema skloništu Banskih dvora. Tamo je začudo radio televizor i radila je jedina telefonska linija. Tuđmanu je Zdravka spajala H.D.Genschera, Van den Brooka… linije su se odmah uspostavljale, a on je vrlo kratko njima govorio na engleskom napadnuti smo, učinite nešto, zaustavite napad. Na televiziji je pisalo Opća opasnost, Zračna opasnost, velika grupa aviona iz Udbine poletjela je prema Zagrebu. Pomislila sam, ovo je kraj, sve će nas pobiti. Međutim, dogodilo se čudo. Nakon dvadesetak minuta bila je nova obavijest na TV: Grupa aviona vraća se prema Udbini. Netko je zaustavio zračni napad".

Vesna Škare-Ožbolt vratila se do svoje sobe koja je bila potpuno demolirana. Veliki komadi stakla bili su zabijeni u stol i stolicu.

"Da nije bilo Tuđmanovog kršenja protokola i produženog ručka ja bi u 3.05 sati, kada je udarila raketa u Banske dvore, bila na svom mjestu za stolom i slušala vijesti i bila bi sasječena od prozorskog stakla iza svojih leđa", zaključila je Škare-Ožbolt.

“To im je bilo zgodno, jednim udarcem tri muhe"

"Nakon eksplozije digla se prašina kao da je najveći požar. Nismo vidjeli jedan drugoga te smo izašli držeći se za ruke. Novinari su nas pitali što se dogodilo, a ja sam im rekao: ‘Rat, rat je počeo’ - ispričao je Mesić te dodao: 

“To im je bilo zgodno, jednim udarcem tri muhe. Ako bi uklonili Tuđmana, nastupio bi kaos. Drugo, ako bi uklonili Antu Markovića, na njegovo mjesto došao bi Aca Mitrović, predstavnik Srbije, koji bi nastavio vođenje Izvršnog vijeća i državni udar praktički je proveden. Ako bi uklonili mene, na moje bi mjesto došao potpredsjednik, a to je predstavnik Crne Gore Branko Kostić, Crnogorac, ali veći Srbin od svakog Srbina. Bio bi to kompletan državni udar i vojska bi preuzela kontrolu”.

Vladimir Šeks u trenutku raketiranja bio je u jednoj od dvorana Sabora. To su bili, priznao je, najdramatičniji trenuci u njegovu političkom životu. Mislio je da je neka ogromna bomba udarila u Sabor. To je bio, kaže, strahoviti udarac.

"Manolić je u tom trenutku skliznuo sa stolice i to baš kad me je išao nešto kritizirati. Takve jačine je bilo..Nismo mi mislili tada da je to atentat na Tuđmana, znali smo samo da je Zagreb bombardiran i izletjeli smo van. Teška saborska vrata su bila izbačena iz ležišta", ispričao je Šeks svojedobno Expressovu uredniku Igoru Alborghettiju.

"Nismo imali vremena razmišljati. Odmah smo odlučili da se održi sjednica Sabora, ja sam već bio napravio nacrt odluke o potpunoj samostalnosti, no nismo samo znali koje će to mjesto biti tj. lokacija. Na kraju je odlučeno da bude zgrada INA-e u Šubićevoj ulici" rekao je Šeks.

Optuženi u Srbiji

O napadu na Banske dvore tužiteljstvo je godinama provodilo istragu. Optužili su šestoricu. Sude ima na Županijskom sudu u Zagrebu u odsutnosti jer su nedostupni hrvatskom pravosuđu. Optuženi su Ljubomir Bajić, tadašnji  zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa, Slobodan Jeremić, načelnik za zračnu podršku, Đuro Miličević, načelnika 105. lovačko -bombarderskog avijacijskog puka, Čedomir Kovačević, referent tadašnje kontraobavještajne službe pri nekadašnjem ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani te Ratko Dopuđa i Damir Lukić, pilot koji su počinili napad.

Lukića tužiteljstvo tereti da je na Banske dvore i objekte iz MIG-a 29 ( (najsuvremenijeg zrakoplova što ga je imala JNA) ispalio 16 raketa M-74 Munja kalibra 128 milimetara koje su pogodile objekte u blizini Banskih dvora. Uslijed bombardiranja i raketiranja poginuo je jedan civil, dok su jedan civil teže, a tri lakše ozlijeđena. Na Banskim dvorima i okolnim objektima nastala je šteta od gotovo 37 milijuna kuna.

"Mozak operacije" Ljubomir Bajić rekao je kako je on imao svoje razloge zašto je to naredio.

 "Ja sam se zakleo državi u kojoj sam živio da ću je braniti i štititi njen teritorijalni integritet i ustavni poredak i smatrao sam da je 
ispravno napraviti ono što sam napravio", rekao je Bajić.