Dvije tzv. klimatske aktivistice ovaj su tjedan u znak protesta “zbog bolesnog poljoprivrednog sustava” juhom zalile staklom zaštićenu “Mona Lisu” u Parizu. To što je Da Vincijeva poznata slika bila zaštićena staklom nikako ne umanjuje imbecilnost ovog čina.

Od svih modernih aktivizama ovaj radikalni klimatski uvjerljivo je najbesmisleniji. Ovdje zapravo svjedočimo novoj razini radikalnoga klimatskog aktivizma.

Klimatskim radikalima stalo je samo do toga da njihova poruka glasno odjekne u javnosti. Svjestan sam da pojedine akcije moraju biti drastične kako bi se privukla pozornost javnosti. I oni su načelno uspjeli jer o njihovim akcijama se doista govori. Ali u negativnom kontekstu. Ovo nije nikakav poziv na buđenje nego destrukcija vrijedna prijezira koja samo poništava sve ono pozitivno što su ekološki pokreti napravili u posljednjih tridesetak godina.

Radikalni klimatski pokret to može promijeniti jedino preispitivanjem vlastitih metoda. Umjesto polarizirajućih akcija koje donose više štete nego koristi, potrebna je politička i diskurzivna većina koja će konkretnim prijedlozima i potezima raditi na očuvanju prirode. Da, to je onaj teži put. Ali sigurno će više doprinijeti ostvarenju konačnih ciljeva od zamazane “Mona Lise”.