Bivši najbolji nogometaš svijeta mogao bi postati predsjednik Liberije. George Weah, 51-godišnji bivši igrač Monaca, pa Paris Saint Germainea, Milana, Chelsea i Manchester Citya, jedan je od 20 kandidata čije će ime danas zaokružiti dio od ukupno oko dva milijuna glasača. Ovo je već drugi put da Weah izlazi na izbore.

Prvi put okušao se 2005. godine ali ga je tad pobijedila još uvijek aktualna predsjednica, 78-godišnja Johnson Sirleaf koja se, nakon dva uzastopna mandata više nema pravo kandidirati. 

Mnogi Liberijci žale za njom jer je pod njezinom vlašću učetverostručen BDP. U zemlji je, nakon dugotrajnog i krvavog građanskog rata zavladao mir, a posljednja loša vijest iz ove siromašne zemlje s oko četiri i pol milijuna ljudi, bila je ona o epidemiji ebole prije tri godine. 

Prva afrička republika

Liberija je prva republika na afričkom kontinentu, a osnovali su ju sredinom 20-ih godina 19. stoljeća robovi koje američka ratna mornarica vraćala u Afriku, nakon što je predsjednik Monroe naredio suzbijanje trgovine ljudima. Današnju Liberiju tada su zvali "Obala papra" ili "Žitna obala", a prvih 88 crnaca koji su stigli na kopno otkupili su zemlju od domorodaca dajući im u zamjenu šest pušaka, dvije bačve duhana, sanduk baruta za topove, sapune, rum i nešto jedaćeg pribora.

Kaučukovac i željezo

Tek 1860. godine SAD je priznao nezavisnost Liberije i od tad je postala samostalna država čiji su stanovnici živjeli u nezamislivoj bijedi. Prve tvorničke hale pokrenula je 20-ih godina prošlog stoljeća američka tvornica automobilskih guma 'Firestone', a brodovlasnici iz cijelog svijeta registrirali su svoje flote u toj zemlji jer su brodovi imali veću slobodu kretanja, naročito oko američkog i europskog kontinenta. Osim toga, djelomični napredak donijelo je iskapanje željezne rudače 60-ih godina prošlog stoljeća.

Nakon Drugog svjetskog rata, na čelu Liberije je rastrošni predsjednik William Tubman koji se ponaša poput tipičnog rastrošnog diktatora, a nakon njegove smrti, nasljednik mu je William Tolbert Jr. Zamjeralo mu se da protežira američko-liberijske obitelji, kakvoj je i sam pripadao i koje su dominirale zemljom od proglašenja nezavisnosti, na račun ostatka stanovništva koje je pripadalo različitim etničkim skupinama. Iako je provodio jaku pro-zapadnu politiku, ipak je otvorio zemlju prema tadašnjem Sovjetskom Savezu, Kini, Kubi i mnogim zemljama bivšeg Istočnog bloka, no pad cijene kaučukovca stvorio je preduvjete za ekonomsku propast. 

Odsjekli mu glavu

Nije trebalo dugo čekati na nemire. Godine 1980. godine u vojnom puču Tolbert je svrgnut  s vlasti odsijecanjem glave, ubijena je cijela njegova obitelj, kao i brojni njihovi pristaše. 

Na vlast je došao Samuel Kanyon Doe, pripadnik plemena Krahn iz unutrašnjosti zemlje. Vladao je 10 godina, uveo demokraciju i prvi put na izborima 1985. godine postavljen je višepartijski sustav. Svejedno, izbori su izazvali krvave sukobe i politička ubojstva samo kako bi Doe ponovno osvojio glasove. Njegova vladavina trajala je do 1990. godine kad počinje najkrvavije razdoblje liberijske povijesti.

Jedna od bizarnijih ličnosti na ratničkoj sceni je Joshua Milton Blahyi, poznatiji pod ratnim imenom 'General Butt Naked' - u prijevodu General Gologuzi. Nadimak je dobio jer je, prema vjerovanju njegovog plemena Sarpo, sa svojim jedinicama u borbe išao sasvim gol, a vojnici su na sebi imali samo čizme i oružje. Iako je prihvatio kršćanstvo, kombinirao ga je s plemenskim vjerovanjima, zbog kojih je, kako je i samo govorio - prinosio bogu žrtvu.

Dječacima vadio srca

To bi nerijetko bili dječaci, kojima bi izvadio srce, raskomadao ga i poslužio svojim suborcima kao obrok. General Gologuzi bio je duhovni savjetnik predsjednika Doea, a nakon što je pobio tisuće nedužne djece, postao propovjednik i posvetio se bezgrešnom životu. I sam je priznao da je kanibalizam iza njega, da je to radio zbog ratnih okolnosti i da je danas svećenik koji propovijeda mir.

No, početkom 90-ih, Doeov bivši saveznik Charles Taylor iz susjedne Obale Bjelokosti ulazi sa svojim gerilcima u Liberiju i počinje doslovno kanibalski građanski rat. Ovaj bivši američki student s Bentley Collegea u Massachusettsu, osnovao je 1989. godine Liberijsku nacionalnu patriotsku frontu i s njom krenuo u rat protiv Doea, koji je trajao sedam godina. Na vlast je došao 1997. godine i zaveo strahovladu.

                                  NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI...

Bilanca njegove vladavine je 250.000 mrtvih, a kako je raslo nezadovoljstvo naroda, te pod pritiskom međunarodne zajednice, podnio je ostavku 2003. godine. Ubrzo je pred međunarodnim sudom osuđen na 50 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti. Saznalo se tako da je svojim neprijateljima odsijecao udove, porobljavao žene i djecu, silovao ih i mučio, a nerijetko se na jelovniku njegovih krvavih odreda našlo i meso neprijateljskih vojnika. Taylor i danas služi zatvorsku kaznu u Londonu, koja će vjerojatno postati doživotna jer mu je danas 68 godina.

Nakon toga na, na parlamentarnim izborima UN je formirala prijelaznu vladu kojoj je tri godine na čelu bio liberijski biznismen Moses Blah, do 2005. godine. Na na idućim demokratskim izborima predsjednica postaje Ellen Johnson - Sirleaf. Školovala se na Harvardu i 1970. godine postala je ministrica financija u vladi predsjednika Tolberta. Tijekom 80-ih suprotstavila se režimu Samuela Doea i čak podržavala Charlesa Taylora, no kasnije je s njim raskinula suradnju. 

Dobila Nobela za mir

Nakon završetka jednog od najkrvavijih građanskih ratova u kojima je ljudožderstvo bilo dio ratnog rituala, Ellen Johnson Sirleaf dovela je zemlju u red. Postala je vođa Stranke jedinstva i kandidirala se za predsjednicu, a u drugom krugu protukandidat joj je bio upravo nogometna zvijezda George Weah. Ipak, postala je prvom predsjednicom u povijesti Liberije, te prva predsjednica neke države na afričkom kontinentu. Danas, iako siromašni, Liberijci žive već više od 10 godina u miru, ekonomija se polako oporavlja, a život se već odavno normalizirao. Weah je tad cijele izbore nazvao farsom. 

Ipak, Ellen Johnson - Sirleaf i njezina suradnica Leymah Gbowee dobile su 2011. godine Nobelovu nagradu za mir zbog njihove nenasilne borbe za sigurnost i prava žena. Zemlju je izdignula iz totalnog siromaštva i pokrenula donekle ekonomiju, ali su ju kritizirali zbog nepotizma i korupcije

Borba za vodu i struju

Ovih dana njezin bivši rival Georg Weah novinarima je rekao:"I ja sam, kao i većina vas žrtva siromaštva i jedva sam krpao kraj s krajem da se školujem. U posljednjih 10 godina ljudi su i dalje živjeli u siromaštvu, edukacijskom neredu, katastrofalnom zdravstvenom sustavu, bez struje i vode. Danas je pred nama borba za budućnost Liberije." Rezultati drugog kruga izbora za mjesec dana, pokazat će je li bivša nogometna zvijezda budući predsjednik ove zemlje.