Ukrajinski predsjednik u Bruxellesu je podsjetio da se njegova zemlja pristala odreći sovjetskog nuklearnog oružja uskladištenog na njenom tlu u zamjenu za sigurnosna uvjeravanja Rusije, SAD-a i Velike Britanije, u skladu s Budimpeštanskim memorandumom iz 1994. godine.

Te iste godine, nakon što su Ukrajinci predali Rusima 1900 nuklearnih bojevih glava, čuveni američki profesor međunarodnog prava John Mearsheimer upozorio je da Ukrajinu “ništa osim nuklearnog oružja ne može zaštititi od Rusije”, na što mu tadašnji ukrajinski šef države Leonid Kravčuk uzvratio: “Djačje perebiljšenja!” (ukr. dječje pretjerivanje). Stvarnost je pokazala da je manevar Kijeva bio totalni geopolitički gaf. Luđački harakiri.

Nuklearne bojeve glave taktičke namjene

Ukrajina sada želi povratiti status nuklearne države. Ideja da bi Ukrajina ponovno trebala razviti nuklearno oružje nikad nije u potpunosti nestala. Ne mora to biti naoružanje strateške naravi za nuklearni holokaust, odnosno raketna babaroga za “brisanje” cijelih gradova ili država. To mogu biti i nuklearne bojeve glave taktičke namjene, manjeg punjenja, tzv. “low yield nukes”, od recimo “skromnih” 0,3 kilotona, s kojima se može dobiti bitka, ali ne i rat. “Low yield nukes” su bitna stvar za ostati u ratnoj igri, za diktiranje tempa i uspješan nastavak borbi, navodi Expressov ekspertni tim.

Ukrajina može vrlo brzo isproducirati raketne motore i tijela raketa za dostavu nuklearnog udara, ali nema operativne rakete za nošenje nuklearnih bojevih glava niti je, ono najvažnije u priči, ikad imala mogućnosti razvoja nuklearne bojeve glave, čija je proizvodnja u doba SSSR-a bila dislocirana u Rusiju, u Čeljabinsku i Permu. Zelenskom, preciznije rečeno, nedostaje proizvodnja koju bi mogao iskoristiti za dobivanje plutonija-239, standardnog materijala za konstruiranje atomske bombe. Zahvaljujući nalazištima urana i nuklearnim elektranama, čiji rad ovisi o uvozu nuklearnoga goriva, Ukrajinci imaju plutonija, ali ne i zamršenu mehaniku njegove transformacije u eksploziv. Kad bi ovladali tehnikom nuklearne centrifuge, što su na jedvite jade nedavno uspjeli Iranci, prema procjenama zapadnih stručnjaka, Ukrajincima bi trebalo svega nekoliko godina rada za obradu plutonija-239 u jezgru atomske bombe. 

Generalno, ukrajinski vojno-industrijski kompleks, uz idealno postavljeno financiranje i političku volju, mogao bi izgraditi raketne balističke sustave bilo koje klase i male nuklearne bojeve glave. Za ovo postoji potencijal, ali realizacija nije realna. Teško da bi takva namjera naišla na oduševljenje u Bruxellesu i Washingtonu. Dok bi za Ukrajince atomsko oružje bio san i statusni simbol, za sve ostale bila bi to noćna mora.

Otvaranje Pandorine kutije

Tamo gdje bi eksplodirala mala nuklearna bomba, površina od minimalno 500 km četvornih za duga desetljeća bila bi radijacijski kontaminirana. Kad se jednom prekorači nuklearni prag, sve opcije se otvaraju. Eskalacija do strategijskog nuklearnog udara bila bi neizbježna. Razvoj nuklearnog oružja bio bi kršenje međunarodnih ugovora, posebno Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, čiji je Ukrajina potpisnik. Ovo bi izazvalo ozbiljne međunarodne sankcije i izolaciju, a to bi imalo katastrofalne ekonomske i političke posljedice za zemlju.

Što sve Ukrajinci imaju za izgradnju raketa koje bi mogle nositi nuklearne bombe te koliko bi im vremena trebalo da to naprave te kakve bi bile geopolitičke posljedice bile odluče li se na taj korak pročitajte OVDJE.