Ruski vojnik trči, skriva se među stablima, pokušava štapom pogoditi dron koji mu se približava. Kamera ga ne ispušta iz kadra. Posljednja slika često je krupni plan njegova lica. Sam trenutak smrti ne prikazuje se. Ukrajinci kažu da ti videi imaju vrlo jasnu svrhu - pokazati Rusima što ih čeka ako odu u rat.

Rat u Ukrajini već je odavno postao i rat slika, snimki i društvenih mreža. No posljednjih godinu i pol na ukrajinskoj strani razvio se posebno brutalan žanr: kompilacije snimki dronova koji progone ruske vojnike sve do posljednjih sekundi prije udara. Za mnoge izvan Ukrajine takve su snimke uznemirujuće, dehumanizirajuće i moralno problematične. Njihovi autori na to odgovaraju da se ne radi samo o ratnoj zabavi, nego o psihološkom oružju.

Iza koncepta stoji Robert Brovdi, poznat pod ratnim nadimkom Mađar, zapovjednik ukrajinskih snaga bespilotnih sustava i osnivač slavne postrojbe Magyar's Birds - Mađarove ptice. Njegova 414. udarna brigada među prvima je počela sustavno pretvarati snimke s bojišta u pažljivo montirane kratke filmove za društvene mreže, piše Guardian.

Sami Ukrajinci te videe nazivaju "yoblyks", izrazom nastalim od ukrajinske psovke i umanjenice. Svako jutro vojni montažer koji koristi nadimak Catman pregledava materijal snimljen prethodnog dana. Iz mora snimki bira najdramatičnije scene, spaja ih u otprilike dvominutne kompilacije i dodaje glazbu - ponekad ritmičnu i agresivnu, ponekad gotovo mističnu. Postoji čak i duža tjedna kompilacija.

UDARI NA WILDBERRIES Ukrajina i dalje napada 'ruski Amazon', skladišta gore i Putin ima veliki problem

Snimke gotovo uvijek imaju sličnu dramaturgiju. Ruski vojnik najprije shvati da ga dron prati. Počinje trčati. Ponekad se pokušava sakriti u šumi ili u kući, ponekad baca predmete prema letjelici, maše puškom ili je pokušava srušiti granom. Neki se spotiču i padaju dok bježe. Dron ih prati. Ukrajinski montažeri pritom namjerno biraju prizore u kojima ruski vojnici izgledaju nemoćno, pa čak i groteskno. Smrt se u pravilu ne prikazuje izravno: video završava neposredno prije udara, često krupnim planom lica čovjeka koji je shvatio što slijedi.

Catman otvoreno priznaje da je ismijavanje dio koncepta. Logika je, kaže, da smijeh ubija strah. Ako neprijatelja prikažete kao zbunjenog i bespomoćnog čovjeka koji bezuspješno pokušava pobjeći od malog drona, on prestaje izgledati zastrašujuće ukrajinskom vojniku u rovu.

Istodobno je to i poruka namijenjena i Rusima. Catman za Guardian objašnjava da želi da potencijalni ruski novaci vide kako odlazak u Ukrajinu može postati "karta u jednom smjeru". Cilj je, drugim riječima, zastrašiti ljude prije nego što potpišu ugovor s vojskom.

Mnogi ruski vojnici na snimkama uopće ne izgledaju kao iskusni borci. Često pješice ili motociklima prenose hranu, gorivo i druge potrepštine prema prvim linijama, razvlače komunikacijske kabele ili se jednostavno kreću između položaja. Ukrajinci tvrde da pojedini ruski vojnici očito nisu ni svjesni koliko su izloženi dronovima. Neki poginu već nekoliko tjedana nakon ulaska u vojsku. Postrojba je dosad prikupila arhivu od oko 3600 takvih videa. Među njima su, prema njegovim riječima, samo dvije žene, obje u vojnoj odori i naoružane.

STRAVIČNE ISPOVIJESTI Rusija žene s robije šalje u rat: 'Ono što su mi ondje radili, nije za ljude...'

Za ukrajinsku vojsku te snimke nemaju samo propagandnu vrijednost. Služe i kao jedan od načina dokumentiranja i potvrđivanja ruskih gubitaka. Kijev tvrdi da Rusija posljednjih mjeseci bilježi više od 30.000 poginulih i ranjenih vojnika mjesečno, premda brojke o gubicima obje strane u ovom ratu nije moguće neovisno potvrditi.

Robert Brovdi pritom nema mnogo razumijevanja za zapadne prigovore da su takvi videi neukusni.

- Ljudima koji rat gledaju iz sigurne udaljenosti lako je raspravljati o granicama dobrog ukusa. Ukrajinci žive s fizičkom boli, poginulima i svakodnevnim posljedicama invazije - rekao je. 

U svojim objavama Brovdi često namjerno koristi ponižavajući jezik. Ruske vojnike naziva "crvima", dok su njegovi dronovi "ptice" koje ih pronalaze i kljucaju. Kaže da se takav ratni folklor razvio prirodno nakon početka ruske invazije - zajedno s novim izrazima, crnim humorom i potrebom da se neprijatelj ponizi.

Nastao je čak i poseban internetski fenomen. Ruskinje na društvenim mrežama ponekad objavljuju fotografije oproštaja od muževa koji odlaze na front. Ukrajinski korisnici zatim pokušavaju identificirati muškarce s tih fotografija. Ako se poslije pojavi snimka njihove pogibije s drona, vraćaju se na stare objave i ondje je postavljaju. Morbidno je, ali pokazuje koliko je rat duboko prodro u internet.

Catman tvrdi da publika tih kompilacija nije samo ukrajinska. Snimke se gledaju i u Rusiji, gdje obitelji često imaju vrlo malo informacija o vojnicima koji nestanu na bojištu.

- Pojedine majke i supruge pretražuju videe, uzimaju snimke zaslona i pokušavaju prepoznati svoje sinove ili muževe. Za neke od njih upravo takva snimka može biti prvi znak da se čovjek kojeg traže možda više neće vratiti - kaže Catman.

Ni ruska strana pritom nije izvan tog propagandnog rata. Proruski Telegram kanali redovito objavljuju snimke pogibije ukrajinskih vojnika, dok se internetom šire i propagandne montaže te lažni sadržaji napravljeni umjetnom inteligencijom.