Iza šifre SKU:ITEM: EU24530., objavljene na stranicama kanadske aukcijske kuće Emedals, specijalizirane za raritetno ordenje raznih država, skriva se - kako se pokazalo - iznimno vrijedan raritet, kolekcionarski sveti gral NDH nostalgičara. To je zlatna medalja poglavnika Ante Pavelića dodjeljivana za hrabrost, uz koju je išla i titula viteza, koja se piše ispred imena (kao Sir u Engleskoj), piše Boris Rašeta za Express. 

Iz opisa je vidljivo da je riječ o vrhunskom primjerku. Medalja, je, čitamo u prospektu, ustanovljena 27. prosinca 1941. godine. Iskovana u 14-karatnom zlatu teži 41,8 grama s oznakom proizvođača “TK” utisnutom na rubu (to je oznaka Teodora Krivaka, vlasnika kovnice iz Varaždina). Na rubu i ovjesu također je utisnut službeni zlatni žig za 14-karatno zlato (kuna zlatica) s originalnom vrpcom.

EKOnomski udar Ruski Amazon: Šteta je milijardu €! Wildberries vrti 8,5 posto BDP-a

“Iznimna medalja u MINT stanju, nesumnjivo najpoznatiji primjerak, od kojih je manje od pet poznato iskovano u zlatu. Zlatne medalje kovane su u hrvatskoj ljevaonici Kovnica Sorlini, Varaždin”, navodi se dalje.

“MINT stanje” znači da je predmet u savršenom stanju, kao ispod čekića. Orden te klase nikad nije bio zakačen na vojničku uniformu, nije proveo ni sekunde u blatu bojišta niti je pretrpio trošenje od trljanja o tkaninu. I najsitniji reljefi (poput vlasi kose na Pavelićevu profilu, oštrih rubova slova “ZA HRABROST” ili sitnih detalja na ušici) izgledaju oštro, čisto i bez ikakvih ogrebotina, udaraca ili poliranja. Trobojna svila na kojoj medalja visi nije izblijedjela od sunca, nije zaprljana ili poderana. Izgleda jednako svježe kao i onoga dana kad je izrezana u Varaždinu 1941. godine. Ukratko - prvoklasni kolekcionarski primjerak!

“MINT stanje” podiže - ako je autentično, a s fotografija se čini da jest - vrijednost medalje i do 70 posto. Cijena? Pa, nije baš prava sitnica - 27 tisuća dolara, i nema popusta.

Većina odlikovanih su poznati, kako za koga, heroji, odnosno zločinci.

Najpoznatiji među njima je ustaški krilnik Jure vitez Francetić (koji je vitezom postao dobivanjem ove medalje). Među dobitnicima je, nadalje, Mijo Babić, jedan od Pavelićevih drugova iz talijanske emigracije, prvi zapovjednik svih logora u NDH - ustaški satnik kojega je nakon pogibije naslijedio Vjekoslav Maks Luburić. Uz Francetića, medalju su dobili Marijan Banovac (oružni vodnik), bojnik Juraj Bobinac (koji je bio Francetićev rođak), bojnik Krunoslav Devčić, zrakoplovni natporučnik, zračni as Cvitan Galić i general Eduard pl. Bunić Bona, a odlikovane su i dvije vojne postrojbe, Bojna branitelja Kladnja i 369. Pojačana hrvatska pješačka pukovnija (poznata i kao Hrvatska legija), koja se borila pod Staljingradom.

OLIVERA KATARINA (1940-2026.) 'Tito me poljubio, a jednom sam vidjela da ga je ljubomorna Jovanka gurnula laktom'

Najvrednija bi - dakako - bila medalja koja je pripadala Juri Francetiću, potom ona koju je dobila pojačana staljingradska pukovnija, dok bi treća bila ona koju je dobio Mijo Babić. Ostali nositelji su manje poznati pa je samim tim i odličje manje vrijedno.

Ali postavlja se zagonetka - ako je dodijeljeno samo devet medalja najvišeg stupnja - a od tog broja manje od pet u zlatu - kome je pripadala ona koja se sad prodaje u Kanadi? Sastav medalje donekle nas približava odgovoru. Zlato je korišteno samo na kraju 1941. i dijelom u 1942, godini. Kasnije su se, zbog nestašice plemenitih metala, nositeljima uručivale kolajne izrađene od pozlaćenog srebra. Ovaj primjerak s eMedals je stoga iznimno rijedak jer spada u prvu, izvornu seriju iz - inače vrlo cijenjene - Krivakove varaždinske radionice. Sve su se kolajne kovale bez serijskih brojeva ili ugraviranih imena nositelja, pa ih je gotovo nemoguće povezati s konkretnim vitezom, osim ako uz nju ne dolazi originalni ukaz ili povijest vlasništva, a to ovdje nije navedeno pa vjerojatno ni ne postoji.

NESTALA 2007. OTETA Brat Maddie McCann ide na Olimpijske igre?! Bio je u sobi te noći kad je nestala

Jure Francetić umro je, nakon pada zrakoplova i napada lokalnih seljaka, 27. prosinca 1942. godine u Slunju. On se - piše u knjizi Pere Zlatara o Paveliću - odmah nakon uspostave NDH, u drugoj polovici travnja, u Sarajevu vjenčao s Talijankom Beatrice Ariendi, a medalja mu je dodijeljena postmrtno, pa je, ako je to točno, mogla dospjeti u vlasništvo njegove supruge, a preko nje u Italiju i odatle u Kanadu. U to doba medalje više nisu bile, kako smo rekli, od 14-karatnog zlata, ali nije isključeno da je zbog Francetićeva značaja ipak učinjen izuzetak.

* ostatak teksta o ustaškim odličjima možete pročitati OVDJE.