Napukla, vijugava cesta vodi do malene varoši kojoj je posljednjih tjedana ministar Lovro Kuščević učinio medvjeđu uslugu i stavio je pod povećalo javnosti zbog slučaja svojih nekretnina koje je “zaboravio” upisati u katastar. Također, vidi se da, bez predstavljanja, svi odmah znaju zbog čega su novinari došli.

- Lovre, a? Evo taman pričamo o njemu - kažu nam dvije nasmijane žene u lokalnom kafiću.

- Ma komentiramo kako smo falile u poslu. Trebale smo se baciti u mudante i čarape. Di nam je pamet bila pa nismo štand otvorile - smiju se.

Zakon šutnje na otoku

Oko nas se radoznalo okreću uspavane glave. Mladići u najboljim godinama sjede u hladovini. 

Mještani čuju da se priča o Kuščeviću. Prilazimo im i pitamo ih za mišljenje.

- Neću ti ništa reć. Ništa. Jedino šta ti mogu kazat je da je malo napravija. Triba je uzet još šest puta više. To ti je sve šta ćeš dobit od mene - kaže nam jedan od njih i upozorava nas da ni slučajno ne objavljujemo njegovo ime ni fotografiju.

Nije se ni predstavio. O snimanju nitko ne želi ni čuti.

Čudan nemir zavlada tu čim se spomenu Kuščevići. U nogometu je to “silenzio stampa”, a negdje se zove “omerta”.

- Krasan je čovik naš Lovre, krasan - dobacuje jedan mještanin ironično. Ostali klimaju glavama u znak slaganja. Ohrabreni dobroćudnim sarkazmom, pokušavamo opet zapodjenuti razgovor, ali udaramo u zid. Nerežišćani nam jasno daju do znanja da nisu zainteresirani za daljnja naklapanja o ministru uprave. Ako i kažu nešto, onda je to općenita, neozbiljna zafrkancija uz uvijek istu, ozbiljnu opasku kako ne žele da im se ime igdje spominje.

Pohlepa politike Oni se bogate, mi ostali smo tu samo da punimo blagajnu

Čini se kako je ovo uobičajeni uzorak. Vrela, suncem opaljena Nerežišća kao da su vezana zavjetom šutnje o svom nekadašnjem načelniku.

Bilo kakva direktnija propitkivanja o vilama koje nisu zavedene u katastru, o pašnjacima i kokošinjcima ili o, nedajbože, sumnjivim legalizacijama, neće dati rezultate. Ipak, čini se kako jedan muškarac ima nešto reći. Ne želi reći ime, ali upućuje nas da pratimo trag novca. Pitamo ga kako, a on nam važno napominje da obratimo pozornost na prenamjene zemljišta.

- Tu je sve što vam treba, u procesima prenamjene zemljišta. Istražite kad se to radilo. Pogledajte Vidovu goru, pogledajte Švicarce i sve ćete shvatiti. Ali ne spominjite moje ime - kaže nam sugovornik ponavljajući uobičajenu nerežišćansku mantru.

Nerežišća su inače prekrasna. Pitoreskne kamene kućice razbacane su po nizbrdicama. U neskladu su s brojnim gradilištima, koja, kako se čini, niču svuda oko mjesta i u samome mjestu, posebnom po tome što uopće nema izlaz na more. Ono je u srcu Brača. Nije ni čudo. Atraktivna i donedavno netaknuta zemljišta pravi su mamac za sve koji se žele povući u smireni mediteranski ugođaj unutrašnjosti otoka. Ili za one koji žele zaraditi od turizma. 

Ministar je na sigurnom

Ogledavamo se po mjestu tražeći sugovornike. Lokalci nas izbjegavaju, spuštajući pogled ili prelazeći na drugu stranu uske ulice. Ako je suditi po viđenom, Nerežišća su Kuščevićeva utvrda. Od domaćih je teško iskamčiti išta, makar i benigni komentar o medijski eksponiranome ministru. Što se njega tiče, može se slobodno pouzdati u sumještane.

I dok se mještani ne žele mnogo miješati u poslove svog bivšeg načelnika, svakog dana ispliva novi zanimljivi detalj o njegovoj imovini ili privatnim poslovima.

Lovro Kuščević je tako 2010. kao privatna osoba otkupio poslovne prostore svoje bivše tvrtke Kuščević d.o.o. Firma je kasnije otišla u stečaj, a dužnici se nisu imali iz čega naplatiti jer tvrtka, gle čuda, nije imala dovoljno imovine.

Podsjetimo, Telegram je objavio kako je tvrtka Kuščević d.o.o., koju je ministar osnovao s bratom Branimirom, još 2005. godine kupila 328 četvornih metara poslovnih prostora u Supetru na Braču za 210.000 eura. Početkom srpnja 2010. Lovro Kuščević, kao privatna osoba, i tvrtka Kuščević d.o.o. potpisuju ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg današnji ministar preuzima te poslovne prostore. Ministar je kasnije prodao te prostore za 301.000 eura, a njegov otac Nenad je za 24sata izjavio kako mu je to bio najbolji poslovni potez.

Upitali smo Lovru Kuščevića koliko je platio te prostore, a on nam je dostavio Porezno rješenje Ministarstva financija od 15. ožujka 2011. temeljem predmetne kupoprodaje iz kojeg su vidljivi traženi podaci.

U priloženoj dokumentaciji piše kako je poslovne prostore platio 1,044.855 kuna.