Kad se vidi kako Kolindu Grabar Kitarović još uvijek trese nogometna euforija koju grčevito nastoji pretočiti u društveni optimizam, reforme i blagostanje, prava je šteta što i za nju nije organiziran svečani doček na Trgu bana Jelačića. Kao, recimo, za Thompsona. Jer, mora se priznati da je predsjednica u Rusiji dala sve od sebe: upadala je u svlačionicu i hvatala u zagrljaj znojne igrače, pjevala s njima nakon pobjede, ludovala u svečanoj loži, plakala na kiši, mokra do kože ljubila pehar...

Srce vatreno! Kolinda je jedva čekala baciti se poljupcima na pokal

Ispada da je ona iznijela reprezentaciju do drugog mjesta na svijetu. Premda je ustvari odvela sebe do drugog mandata. Tako barem tvrdi Žarko Puhovski: "Ona nije bila dobra predsjednica, ali osigurala je sebi drugi mandat". Ili možda ovako: prije tri godine predsjednica je obećala da će Hrvatska biti među najrazvijenijim i najprosperitetnijim zemljama u svijetu, pa je od Hrvatske stvorila viceprvaka svijeta. I to se broji, zar ne? Ili, u predsjedničinu slučaju, to se jedino broji.

Naime, sudeći po energiji i predanosti koju je Grabar Kitarović uložila u nogometnu feštu u Rusiji, ona je shvatila koji su zapravo dosezi i ograničenja njezine predsjedničke funkcije. Nema puno smisla predlagati mjere demografske obnove, kad Pantovčak nema mehanizama za njihovu provedbu. Nema smisla boriti se za jačanje gospodarstva i poduzetništva, kad predsjednica nema instrumenata za njihovo osnaživanje.

Nema smisla govoriti i iseljavanju, obrazovanju, a kamoli o blagostanju, kad je šefica države u gotovo svim područjima limitirana ustavnim ovlastima. Ona u pravilu može samo navijati da nam svima bude bolje. Kao što je navijala u Rusiji. I zato nije pogrešno zaključiti da je Kolinda svojim vratolomijama na Svjetskom prvenstvu zapravo krčila sebi put prema drugom mandatu, koliko god to zvučalo neozbiljno, obeshrabrujuće, pa i ponižavajuće za osobu na tako važnoj funkciji u ovako devastiranoj državi.

Pa ako je Kolinda osigurala drugi mandat držeći se za ruke s francuskim kolegom Emmanuelom Macronom, što bi tek onda on trebao reći, kao svjetski prvak? Ipak, predsjednik Francuske u polupredsjedničkom sustavu ima konkretne ovlasti i njegov mandat ocjenjivat će se po realnim dosezima, a ne po količini znoja prolivenog na tribinama. U hrvatskom slučaju ustavne ovlasti dosad su susprezale političke ambicije predsjednika države, pa je Kitarović ispravno shvatila da su joj ostale samo one protokolarne.

I to one koje birači najbolje vide i najlakše razumiju. Nije još pogriješio onaj tko je igrao na emocije, a ne na razum hrvatskih glasača. Pa ako Kolinda osvoji drugi mandat zbog onoga što je prikazala na tribini, a ne na funkciji, onda možemo zaključiti da je vrijeme za ustavnu reformu uloge predsjednika Republike. Neka se i formalno pretvori u figuru. Da ne kažemo maskotu...