Vojska Srbije raspolaže supersoničnom kvazibalističkom raketom dometa od najmanje 250 kilometara, piše srpski portal TangoSix.  Radi se o kineskoj raketi CM-400, projektilu zrak–zemlja koja je jučer fotografirana u paru, podvješena ispod višenamjenskog borbenog aviona MiG-29SM+ Ratnog zrakoplovstva Srbije. Prema dostupnim informacijama, Pakistan je za 60 projektila platio Kini 100 milijuna dolara, što bi cijelu jedne rakete svelo na 1,6-1,7 milijuna dolara. 

Vojska Srbije tako je postala prvi europski i tek drugi svjetski korisnik napredne kineske rakete CM-400AKG, ubojite supersonične rakete koja nosi zastrašujući nadimak "ubojica nosača aviona". Integracijom ovog oružja na svoje modernizirane lovce MiG-29, Srbija je dramatično povećala svoje sposobnosti za udare s velikih udaljenosti, uvodeći u regionalnu vojnu jednadžbu oružje koje je iznimno teško presresti. Nabava ovog sustava, nakon kineskog protuzračnog sustava FK-3 i borbenih dronova, potvrđuje sve dublju vojnu suradnju Beograda i Pekinga.

Ova raketa, koju proizvodi državna korporacija CASIC (China Aerospace Science and Industry Corporation), predstavlja novu generaciju preciznog oružja dizajniranog za uništavanje najvrjednijih i najbolje branjenih ciljeva, kako na moru, tako i na kopnu. Iako je izvorno razvijena za kinesko-pakistanski lovac JF-17 Thunder, njena uspješna prilagodba za MiG-29 pokazuje njenu fleksibilnost i otvara novo poglavlje u sposobnostima srpskog zrakoplovstva.

Zastrašujuće performanse i kvazi-balistička putanja

Ono što CM-400AKG čini tako opasnom jest kombinacija njene brzine i jedinstvene putanje leta. Raketa dostiže brzinu između četiri i pet Macha (preko 6000 km/h) u završnoj fazi napada, što je svrstava u kategoriju hipersoničnog oružja. Za razliku od klasičnih krstarećih raketa koje lete nisko iznad terena ili površine mora, CM-400AKG koristi takozvanu kvazi-balističku putanju. Nakon lansiranja s aviona na velikoj visini, raketa se penje još više, krstari na rubu atmosfere, a zatim se gotovo okomito obrušava na cilj.

LIAOWANG-1 Kineski špijunski brod snima sve. Amerikanci mu ne smiju ništa

Upravo je ta putanja čini noćnom morom za protuzračne obrane. Strmi kut napada i ogromna brzina daju obrambenim sustavima, čak i onim najmodernijima poput američkog Aegisa ili ruskog S-400, izuzetno malo vremena za reakciju. Preciznost osigurava kombinacija inercijalnog i satelitskog navođenja (INS/GNSS), dok se u završnoj fazi aktivira vlastiti tragač, koji može biti aktivni radar za ciljeve na moru ili infracrveni/TV senzor za mete na kopnu. Procjenjuje se da joj je vjerojatnost kružne pogreške (CEP) svega pet do deset metara.

Raketa je teška oko 910 kilograma, a može nositi dvije vrste bojevih glava: razornu od 150 kilograma ili probojnu od 200 kilograma, namijenjenu uništavanju utvrđenih ciljeva poput bunkera, komandnih centara ili radarskih postrojenja. Njen službeni domet varira od 100 do 240 kilometara, no pakistanski izvori tvrde da u određenim uvjetima lansiranja može dosegnuti i do 400 kilometara.

Zašto je zovu "ubojica nosača aviona"?

Nadimak "carrier killer" skovali su dužnosnici pakistanskog zrakoplovstva, koje je bilo prvi strani kupac ovog sustava. Pakistan je između 2017. i 2018. nabavio 60 ovih raketa za oko 100 milijuna dolara, primarno kao sredstvo odvraćanja protiv znatno snažnije indijske mornarice i njenih nosača aviona. Nadimak savršeno opisuje njenu namjenu i sposobnosti.

Protiv masivnog cilja kao što je nosač aviona, sama kinetička energija rakete koja udara brzinom od pet Macha može prouzročiti katastrofalnu štetu, probijajući palubu i uništavajući ključne sustave čak i bez aktivacije bojeve glave. Teško presretanje, profil leta i razorna snaga čine je idealnim oružjem za napad na najmoćnije ratne brodove današnjice, koji čine okosnicu pomorske moći velikih sila. Ideja je da se takvi ciljevi napadnu s više raketa istovremeno – kombinacijom klasičnih, nisko letećih i kvazi-balističkih poput CM-400AKG, kako bi se obrana u potpunosti preopteretila i osigurao barem jedan pogodak.

Pakistan: Vatreno krštenje

Iako su informacije nepotvrđene, tvrdi se da je CM-400AKG doživjela svoje prvo borbeno korištenje tijekom hipotetskog sukoba između Indije i Pakistana 2025. godine. Pakistansko zrakoplovstvo navodno je koristilo ove rakete, lansirane s lovaca JF-17 Thunder, kako bi gađalo indijski sustav protuzračne obrane S-400 Triumf, koji slovi za jedan od najboljih na svijetu. Prema pakistanskim tvrdnjama, pogođeni su ključni radari sustava, iako Indija to nikada nije potvrdila.

Sama mogućnost da je relativno jeftina kineska raketa uspjela neutralizirati ponos ruske vojne tehnologije izazvala je veliku zabrinutost među zapadnim vojnim planerima. Ako S-400, sa svojim naprednim višepojasnim radarima i presretačima, može biti ranjiv na ovakav napad, postavlja se pitanje koliko su sigurni zapadni sustavi poput Patriota ili THAAD-a. Kina se sve više pozicionira ne samo kao vojni div, već i kao izvoznik naprednog oružja koje može parirati, pa čak i nadmašiti, provjerene zapadne i ruske sustave, nudeći ih zemljama koje traže asimetričnu prednost protiv tehnološki superiornijih protivnika.