Wagner, ozloglašena ruska plaćenička skupina poznata po neuspjeloj pobuni protiv Moskve i optužena za teška zlostavljanja civila u Africi, zamjenjuje se na kontinentu drugom ruskom paravojnom formacijom. Prema mišljenju stručnjaka, nasljednik je "Afrički korpus" (Africa Corps) pod izravnom kontrolom Kremlja, piše CNN.

Godinama je Wagner, koji je bio financiran od strane ruske vlade i kojeg je ruski predsjednik Vladimir Putin 2023. godine hvalio zbog "hrabrosti i junaštva", predstavljao glavnu komponentu ruske vojne prisutnosti u Sahelu — polusušnoj regiji zapadne i sjevernosredišnje Afrike koja se proteže od Senegala do Sudana. S obzirom na povlačenje Wagnera iz dijelova regije, koja je pogođena učestalim vojnim udarima, oružanim pobunama i napadima ekstremista, čini se da Kremlj želi zadržati prisutnost kroz kontroliranu, ali neslužbenu vojsku.

Putin je na Rusko-afričkom summitu 2023. godine otkrio da je Kremlj "sklopio sporazume o vojno-tehničkoj suradnji s više od 40 afričkih zemalja, kojima isporučujemo širok spektar oružja i opreme."

Kremlj tako djelomično popunjava vakuum koji su ostavile zapadne trupe, koje su izbačene od strane nekoliko vlada u regiji Sahela između 2022. i ove godine, dok se antizapadni sentimenti šire regijom. U trenutku kada je Zapad uglavnom preusmjerio pozornost na druga krizna žarišta — od ratova na Bliskom istoku i u Ukrajini do napetosti s Kinom — Rusija je postala tražen sigurnosni partner, kako unutar Sahela, tako i izvan njega.

U dijelovima regije, poput Malija, gdje je Wagner pretrpio neke od najgorih poznatih gubitaka s desecima poginulih u zasjedi pobunjenika prije godinu dana — njegove su se snage pridružile lokalnim vojskama u borbi protiv pobunjenika. Nasljednik Wagnera nije samostalan. Za razliku od plaćeničke skupine, paravojni Afrički korpus stavljen je pod okrilje ruskog ministarstva obrane, prema službenom Telegram kanalu ove skupine. Korpus se sastoji od elitnih zapovjednika iz ruske vojske. Također je, prema objavi na Telegram kanalu Afričkog korpusa u siječnju 2024., "prioritetno" regrutiranje bilo usmjereno na sadašnje i bivše borce Wagnera. 

Paravojska je u lipnju najavio svoj odlazak iz Malija, jedne od problematičnih država u Sahelu, navodeći da je završio troipolgodišnju misiju borbe protiv pobunjenika u toj zemlji pod vodstvom vojne hunte u Zapadnoj Africi. Sličan povlačenje Wagnera najavljivalo se i u Centralnoafričkoj Republici (CAR), koja je središte aktivnosti te skupine u Africi.

Afrička šahovska ploča

Crni kontinent je stoljećima teren susreta i sukoba stranih sila. Nakon dekolonizacije utjecaj kolonijalnih sila je ostao, prvenstveno Francuske koja je dominirala frankofonim svijetom na zapadu Afrike, uključujući Benin, Burkina Faso, Burundi, Kamerun, Centralnoafričku Republiku, Čad, Komore, Republiku Kongo, Demokratsku Republiku Kongo, Obalu Bjelokosti, Džibuti, Gabon, Gvineju, Madagaskar, Mali, Mauritaniju, Niger, Ruandu, Senegal, Sejšele i Togo. 

Utjecaj se projicira i kroz tzv. 'francuski kolonijalni porez' koji plaćaju gore navedene zemlje, a iznosi 500 milijardi dolara. Zemlje koje su bile francuske kolonije obavezne su držati značajan dio svojih deviznih rezervi na računima u Francuskoj, točnije u francuskoj središnjoj banci (BCEAO za zapadnoafričke zemlje i BEAC za srednjoafričke zemlje). Taj novac nije slobodno dostupan tim zemljama za korištenje. Kada afričke zemlje trebaju koristiti taj novac za svoj razvoj, moraju ga “posuđivati” nazad od francuske banke, što znači da zapravo vraćaju vlastiti novac uz kamate i druge uvjete koje Francuska nameće.

U KALINJINGRADU Rusija gradi monstruoznog diva. Moći će prisluškivati NATO i voditi elektronički rat

Osim toga, afričke zemlje ne mogu slobodno raspolagati više od 20 posto tog novca bez odobrenja francuske strane, a zahtjevi za većim iznosima mogu biti odbijeni. Sve to znači da Francuska godišnje “uzima” oko 85 posto prihoda tih zemalja, što otežava njihov gospodarski razvoj i dovodi ih u financijsku ovisnost.

Ipak, francuski utjecaj polako kopni, a najbolji primjer je Ibrahim Traore, privremeni predsjednik Burkine Faso koji je u svibnju stigao u Moskvu na 'Dan pobjede'. U veljači 2023. Traoréova vlada protjerala je francuske snage iz Burkine Faso koje su pomagale u borbi protiv lokalne pobune. Nakon toga je izjavio da njegova nacija želi "gledati na druge horizonte, jer želimo partnerstva u kojima svi dobivaju", podržavajući diverzifikaciju međunarodnih partnerstava Burkine Faso. Prema izvještajima Reutersa i The New York Timesa, Traoré je bio osumnjičen za povezanost s ruskom plaćeničkom organizacijom Wagner grupom zbog izražavanja anti-francuskih i proruski orijentiranih stavova. Dok je Traoré ulazio u Ouagadougou, glavni grad zemlje, pristaše su ga pozdravljali, neki mašući ruskim zastavama. Vlada Gane javno je optužila Traoréa da je nakon državnog udara počeo surađivati s Wagner grupom, angažirajući plaćenike u borbi protiv džihadističkih pobunjenika. Traoré je to odbacio, izjavivši da su "naši Wagneri VDP", misleći na Dobrovoljce za obranu domovine.

Dana 29. srpnja 2023., nakon Rusko-afričkog summita 2023., Traoré je izjavio da narod njegove zemlje podržava Rusiju te je najavio odluku o ponovnom otvaranju ruske ambasade koja je zatvorena 1992. godine. Prema novinama Le Monde iz svibnja 2023., režim Traoréa zasad se čini da više preferira upotrebu vlastitih snaga u borbi protiv džihadista i nije zatražio pomoć Wagnerove ruske skupine. Ruske snage, uključujući Wagner grupu, konačno su raspoređene u Burkini Faso u siječnju 2024.

Tko vodi Ruse u Africi

Dužnosnici Srednje Afrike, Malija, Burkine, Nigera i Libije navikli su se na njegovu zdepastu građu, vojnu uniformu i prepoznatljive brkove. Od 2023. godine, Yunus-Bek Jevkurov postao je redoviti posjetitelj afričkih prijestolnica - barem onih povezanih s Rusijom. Visoki vojni časnik, arhitekt Afričkog korpusa i nasljednik Wagnerove skupine nakon pobune i smrti Jevgenija Prigožina, Jevkurov sada se nalazi na granici službene i diplomacije u sjeni. Jevkurov, etnički Inguš, rođen je 23. srpnja 1963. u seljačkoj obitelji s dvanaestero djece, među kojima je bilo pet sestara i šest braće. Završio je školu koja je kasnije postala poprište masakra u Beslanu.

Više od deset godina bio je na čelu južne ruske republike Ingušetije, nakon što ga je predsjednik Dmitrij Medvedev imenovao 30. listopada 2008. Sljedećeg dana, Narodna skupština Republike Ingušetije, regionalni parlament te republike, glasala je u korist njegova imenovanja, čime je postao treći čelnik Ingušetije. On je karijerni vojnik, padobranac i nositelj titule Heroja Ruske Federacije, koji je sudjelovao u brojnim sukobima u kojima je Rusija imala ključnu ulogu, uključujući Kosovo (1999.) i Čečeniju. Dana 22. lipnja 2009., Jevkurov je teško ozlijeđen u napadu automobil-bombom na njegovu kolonu vozila u gradu Nazranu.

Jevkurov je imenovan zamjenikom ministra obrane dekretom predsjednika Vladimira Putina 8. srpnja 2019., a istovremeno je promaknut u čin general-pukovnika. Dana 8. prosinca 2021. dodatno je promaknut u čin general-pukovnika, a 9. prosinca 2024. promaknut je u čin generala vojske.

Tijekom pobune Wagnerove skupine 2023. godine, Jevkurov se nalazio u Rostovu na Donu kada su snage Jevgenija Prigožina stigle u grad. Nakon toga, Prigožin je objavio video na Telegramu na kojem se vidi sastanak s Jevkurovim i zamjenikom načelnika stožera Vladimirom Aleksejevom, pri čemu je kritizirao postupke ruskog vojnog vrha. Kasnije je bjeloruski predsjednik Lukašenko pohvalio njega i Aleksandra Bortnikova za posredovanje u okončanju pobune. U kolovozu 2023. rusko izaslanstvo koje je predvodio Jevkurov sastalo se s vođom Burkine Faso Ibrahimom Traoréom, kao i s drugim vojnim dužnosnicima te zemlje, radi razgovora o vojnoj suradnji između Rusije i Burkine Faso. Tijekom istog putovanja posjetio je glavni grad Malija Bamako i Ouagadougou u Burkini Faso. Jevkurov je podvrgnut sankcijama i restriktivnim mjerama od strane više zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države, Europsku uniju, Ujedinjeno Kraljevstvo, Novi Zeland, Kanadu, Ukrajinu, Australiju i Japan.