Sva četiri najveća grada RH bi trebala u svibnju dobiti nove ljude koji će ih voditi sljedeće četiri godine. Jedna od najneizvjesnijih političkih utrka vodit će se u Rijeci, u kojoj isluženi, ali i najdugovječniji SDP-ov gradonačelnik u Hrvatskoj, Vojko Obersnel, broji posljednje dane u fotelji. SDP je u utrku za novoga gradonačelnika pustio njegova zamjenika Marka Filipovića. Najveća prednost ovog 40-godišnjeg široj javnosti nepoznatog birokrata je što je dobro upoznat s funkcioniranjem Grada.

Ako ćemo vjerovati određenim anketama, Filipovićevi glavni konkurenti su Mostov saborski zastupnik Marin Miletić i bivši šef riječkog KBC-a Davor Štimac, koji u ovu utrku ulazi kao nezavisni kandidat s velikom podrškom uglednijih riječkih poduzetnika i kulturnjaka. Sam pogled na popis gradonačelničkih kandidata i kandidatkinja pokazuje da je Rijeka heterogenija i šarenija nego što se to možda mislilo.

Uz to što se, nažalost, jako malo vremena koristi za predstavljanje vlastitih programa i strategija, većina političkih opcija nastoji ocrnjivanjem prikazati protukandidate nesposobnima za uspješno i kvalitetno upravljanje gradom. Sve je to, nažalost, legitimno, ali postaje problematično ako se, pored klasičnog difamiranja protivnika, propusti predstaviti vlastita vizija zajedničkoga grada. Iz analiza rezultata posljednjih nekoliko izbora lako se može iščitati da biračko tijelo sve glasnije razmišlja o komunalnim i praktičnim svakodnevnim pitanjima, a sve manje o ideološkim stupicama koje političari jedni drugima u nedostatku boljih ideja učestalo postavljaju. 

Nedavno je Marin Miletić optužio protukandidate za “blaćenje i klevetu” na društvenim mrežama. Pojedinac ili skupina marljivo iskorištava njegove javnosti ionako dostupne videosadržaje i predstavlja ih javnosti u jednom drugačijem i blago ironičnom svjetlu. Ali nije ni Miletić nevinašce kakvim se predstavlja. Dovoljno je pogledati iznose koje je Most isplatio određenim tvrtkama za tzv. izbornu promociju na portalima. Ili brojne Mostove botove koji krstare društvenim mrežama agitirajući za njihove kandidate i obaveznim nabacivanjem blata na protivnike. Lažni profili su očito postali must-have svake političke opcije. Kad je riječ o marljivom objavljivanju starih Miletićevih nadahnutih misli, nije ovdje riječ o falsifikatima i lažima, nego o Miletićevim autentičnim izjavama koje su u suprotnosti s njegovim predizbornim programom, u kojemu se ističu progresivnost, multikulturalnost i tolerancija. Miletićev problem nije što je netko nešto izmislio ili ga oklevetao. Problem je što je sve ono istina. No ako na trenutak ostavimo po strani ovog hipstera, nerijetko se stječe dojam da u Rijeci nitko osim stranaka i kandidata lijeve provenijencije ne smije ni pomisliti na političku kandidaturu. Ako riječkoj ljevici jedan Marin Miletić predstavlja ozbiljnu konkurenciju, onda to više govori o njoj nego o njemu. 

Za razliku od ostalih većih gradova u RH, Rijeka, koja je još u osamdesetima imala snažnu i kreativnu alternativnu scenu, već je desetljećima bastion socijaldemokracije u Hrvatskoj. Nije nikakva tajna da je SDP godinama tretirao Rijeku kao domaći teren, gdje je ostalim parlamentarnim strankama u startu bilo jasno da u Rijeci nemaju što tražiti. 

No situacija bi se u svibnju mogla promijeniti. SDP se ne samo na nacionalnoj, nego i na ovoj lokalnoj razini odbija suočiti s činjenicom da je izgubio prepoznatljivi imidž. Sve više tradicionalnih SDP-ovih birača gubi povjerenje u SDP i alternativu HDZ-u traži u neovisnim kandidatima. Zahvaljujući tradicionalno dobrim izbornim rezultatima u Rijeci, SDP-ovci su se previše opustili i uljuljali. To što pola Rijeke ne poznaje njihova kandidata za gradonačelnika, prvenstveno je zasluga SDP-ova gradonačelnika Obersnela, koji je svoga glavnog zamjenika godinama držao u podrumu, što je jasni pokazatelj nedostatka dugoročne vizije i strategije. Pored potkapacitiranog kadra, glavni problem riječkog SDP-a je izbjegavanje suočavanja sa stvarnošću: onako kako se HDZ ponaša diljem RH, tako se SDP ponaša u Rijeci. Poraznije od ovoga je što oni i ne znaju i ne mogu bolje od ovoga. Gubitak Rijeke bi i za pasivni SDP i za cijelu Hrvatsku bio najbolja moguća stvar te konačni poticaj da iz temelja reformiraju stožernu stranku hrvatske ljevice i krenu ispočetka. Kao što vidimo i po aktualnoj kampanji, na hrvatskoj ljevici je trenutačno previše onoga što s autentičnom ljevicom ne može ni u istu rečenicu.