Američki predsjednik Donald Trump Europu je nazvao "slabom" i "patetičnom" te se čini da preferira društvo "jakih" bliskoistočnih vođa. Stručnjaci smatraju da s njima ima više zajedničkog nego s tradicionalnim saveznicima SAD-a, a njegova vanjska politika predstavlja radikalan zaokret od dosadašnje američke prakse.

Teško je čuti američkog predsjednika Donalda Trumpa da kaže ružnu riječ o "snažnim ljudima" i autoritarnim vođama s Bliskog istoka. Tako je saudijskog čelnika Mohammeda bin Salmana nazvao "fantastičnim" i "briljantnim", rekavši da je "ono što je učinio nevjerojatno u smislu ljudskih prava i svega ostalog". Samo ove godine, kako izvještavaju organizacije za ljudska prava, Saudijska Arabija pogubila je više od 240 ljudi, često bez pravičnog sudskog postupka.

Što se tiče turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, američki veleposlanik u Turskoj nedavno je opisao Trumpov odnos sturskim vođom kao "bromans", svojevrsnu bratsku ljubav.

​- On je tvrd zalogaj, ali mi je prijatelj - oduševljeno je rekao Trump tijekom sastanka s Erdoganom, koji se našao na naslovnicama zbog zatvaranja oporbenih političara.

​- Ne znam zašto mi se više sviđaju tvrdi ljudi od mekih, lakih - zapitao se Trump na istom sastanku.

Novi smjer Amerike

Prethodne američke vlade obično su vojne sporazume i pomoć Bliskom istoku uvjetovale poštivanjem ljudskih prava i demokratskom politikom ili su barem deklarativno podržavale te ideale. No, prema ažuriranoj američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti (NSS), to više nije slučaj. Ovaj dokument, koji ocrtava promjenjive prioritete američke politike, predstavlja potpuni prekid s prošlošću.

U verziji iz 2022., pripremljenoj za vrijeme mandata Joea Bidena, stajalo je da će SAD na Bliskom istoku "podržavati i jačati partnerstva sa zemljama koje se pridržavaju međunarodnog poretka temeljenog na pravilima" i "zahtijevati odgovornost za kršenja ljudskih prava".

U novoj verziji Trumpove administracije, ljudska prava se uopće ne spominju. Što se tiče Bliskog istoka, jednostavno se kaže da Amerika mora prestati "vršiti pritisak na ove nacije - posebno zaljevske monarhije - da napuste svoje tradicije i povijesne oblike vladavine".

Isti obzir nije pružen Europi. Dok Trump namjerava prestati s "pritiskom" na Bliski istok, u Europi očito planira voditi ono što je Europsko vijeće za vanjske odnose opisalo kao "kulturni rat", podržavajući desničarske, anti-EU političke stranke.

Bivši švedski premijer Carl Bildt primijetio je bizarnost situacije: "Jedini dio svijeta gdje nova sigurnosna strategija vidi bilo kakvu prijetnju demokraciji čini se da je Europa." Dokument oštro kritizira europske saveznike zbog navodnog zanemarivanja "zapadnih" vrijednosti, "gubitka nacionalnog identiteta" zbog imigracije i "strmoglavog pada nataliteta".

Zašto preferira arapske kraljeve umjesto europskih lidera?

Odgovor leži u kombinaciji Trumpovog osobnog stila, transakcijskog pogleda na svijet i dubljih, sistemskih promjena koje zagovara.

​- Trumpov personalizirani stil donošenja odluka i njegovi autoritarni instinkti čine ga daleko više prirodnim 'snažnim čovjekom' od konvencionalnih demokratski izabranih čelnika - kaže Kristian Coates Ulrichsen, istraživač s Instituta Baker Sveučilišta Rice.

Njegova sklonost prema liderima u Zaljevu, objašnjava Ulrichsen, ukorijenjena je u sličnostima u stilu vladanja i transakcijskoj osnovi odnosa. Kao što je napisao Andreas Krieg s King's Collegea u Londonu: "Trumpov transakcionizam pronalazi prirodni dom u Zaljevu. Premisa je jednostavna: dobijete ono za što platite. Nema pretvaranja o zajedničkoj sudbini, vrijednostima ili idealima."

To potvrđuju i konkretni primjeri. Katar je Trumpu poklonio zrakoplov vrijedan 400 milijuna dolara, dok su Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija obećali uložiti stotine milijardi u američko gospodarstvo.

'Živio kralj!'

Moguće je i da Trump cijeni nedostatak ograničenja u političkom djelovanju koje imaju autoritarni vođe, dodaje Coates Ulrichsen. To je nešto što je i sam Trump nastojao postići. Saudijskom Arabijom, UAE-om i Katarom upravljaju kraljevske obitelji koje donose vlastite zakone, ne toleriraju političko neslaganje i ne ovise o volji građana da bi ostale na vlasti.

Čini se da se Trumpu sviđa ideja o sebi kao kralju. U veljači je jednu objavu na društvenim mrežama završio riječima "ŽIVIO KRALJ!", a službeni račun Bijele kuće kasnije je podijelio citat uz AI generiranu sliku Trumpa s krunom.

'Neo-rojalizam' kao novi svjetski poredak

Nedavno objavljeni znanstveni rad u časopisu International Organization nudi dublji uvid u ovu pojavu, opisujući je kao dio nastajućeg sustava "neo-rojalizma". Autori, profesori Stacie Goddard i Abraham Newman, definiraju ga kao "međunarodni sustav strukturiran od strane male skupine hiperelita koje koriste moderne ekonomske i vojne međuovisnosti kako bi izvukle materijalne i statusne resurse za sebe".

​- U skladu s neo-rojalizmom, Trump određene vođe smatra nositeljima nečega sličnog monarhijskom suverenitetu i daje prioritet odnosima s njima - pišu autori.

Ne radi se nužno o osobnostima, već o privlačnosti "modela vladavine", objašnjava Newman za Deutsche Welle.

Da bi se takav poredak učvrstio, mora potkopati trenutačni liberalni poredak temeljen na pravilima. To je, tvrdi Newman, jedan od glavnih razloga zašto je Europska unija - kao glavni predstavnik tog poretka - pod napadom i zašto Trump favorizira zaljevske monarhije.

​- U ovom (neo-kraljevskom) sustavu legitimirani ste kroz iznimnost. Zbog toga ste apsolutni vladar. Dakle, čije odobrenje želite? - pita Newman i odmah odgovara: odobrenje drugih "apsolutnih vladara". "A Bliski istok je plodno tlo za to."

Zaključak je jasan. Autoritarni lideri poput Erdogana ili saudijske kraljevske obitelji Trumpu nude ključnu stvar: legitimitet.

​- Ovi akteri mogu pružiti tu legitimnost. Oni nude Trumpu način da kaže: 'Ovo je normalno, ono što radim je normalno' - zaključuje Newman.