Odabir članova Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, koji je ponovno pokrenut nakon tri godine političkih prepucavanja, i ovoga puta potiče niz kontroverzi. Kao što je to bilo i ranije, i ovog se puta duge rasprave vode upravo o članovima tog vijeća tj. o tome mogu li politički povezani pojedinci ili bivši članovi nekih obavještajnih službi biti članovi tog tijela.  

Jedan od predloženih članova Vijeća je i dr. Gordan Akrap, stručnjak za informacijske znanosti koji je diplomirao na zagrebačkom FER-u u području medicinske elektronike.  Kasnije je Akrap doktorirao na temi iz informacijskih i komunikacijskih znanosti sa zanimljivim mentorstvom. Onim Miroslava Tuđmana. A sin pokojnog predsjednika RH-a ga i predlaže u spomenuto Vijeće.  Bliskost bivšeg predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i aktualni član istog vjerojatno vuče korijene i iz dana provedenih u Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS-u). Tamo je Miro Tuđman bio šef operativcu Akrapu. 

Ognjen Preost Bio je omiljeni Mesićev alkar, a sad ide iza rešetaka

U posljednje vrijeme Akrap se javno pozicionira istupima kao stručnjak za područje hibridnog ratovanja. Puno prije  Akrap se našao u problemima zbog svog obavještajnog rada u Njemačkoj:  tada se vrtjela priča da je Akrap otišao iz spomenute države nakon pritisaka jer je navodno pokušao utjecati na svjedoke u suđenju Krunoslavu Pratesu. To je onaj koji je osuđen kao pomagač u ubojstvu Stjepana Đurekovića. 

Akrap ima i neke veze sa špijunskom operacijom, iz sredine 90-ih, pod kodnim imenom Barakuda. Istraga je ubrzo došla do brojnih "uglednih" članova našeg društva koje se povezivalo s otmicama, reketom i ratnim zločinima. Prikupljeni materijal je s vremenom prebačen u SZUP gdje je čamio u ladici, a glavni izvor, agent Veselin Marinov, proglašen nepouzdanim. Bugarin Marinov poginut će 2003. godine od ruke njegova nekadašnjeg šefa, pukovnika HVO-a, šefa jedne od frakcija zagrebačke mafije, notornog Vinka Žuljevića Klice.

Kako bilo da bilo, čak i u situaciji da je Akrap najbolji obavještajac u Hrvatskoj, građani nemaju povjerenja u državne institucije. Kad vidimo da Tuđman gura svog dugogodišnjeg podređenog, bivšeg špijuna, da nadgleda druge špijune, moramo se zapitati, ima li nešto što ne znamo?

Profesionalni sinovi Miroslav i Bakir, da nisu tatini sinovi bili bi ništa

Načelno gledano, špijun koji nadgleda špijune je savršena stvar. On zna točno što i kako rade, koja pravila mogu lako zaobići, koja pravila nitko ne poštuje. Sjetimo se samo slavnog prevaranta Franka Abagnalea koji ovih dana radi kao konzultant za FBI i banke te ih savjetuje o najčešćim načinima financijskih prijevara. Brojni hakeri, nakon hvatanja, završe kao sigurnosni stručnjaci. Barem to tako funkcionira u normalnim državama.

Ali.

Hrvatski politički sustav nije pretjerano normalan. Koliko god Akrap imao prikladne i dobre kvalifikacije, teško se oteti dojmu da je riječ o nepotizmu kad Tuđman odlučuje o svom bivšem podređenom, ali i svom studentu kojeg je mentorirao. Da je u pitanju samo preporuka za posao, nitko ne bi reagirao. Ali ovdje Tuđman ipak izravno odlučuje o Akrapu i, uzevši u obzir općenito nisko povjerenje u naše institucije, ovo je tek nova sjena na političkoj sceni Hrvatske.