Ona je prva ukrajinska vojna pilotkinja i članica ukrajinskog parlamenta. Ali svoj 34. rođendan Nadija Savčenko 'proslavila' je u zloglasnom moskovskom zatvoru Matroskaja Tišina.

Tijekom svojeg 11. mjeseca u zatvoru, Savčenko je uspjela napisati pismo na četiri strane Daily Beastu, šaleći se da joj je smještaj bolji nego da je u hotelu s tri zvjezdice, ali i da u samici ne može nikoga pitati kako je u drugim zatvorima.

"Sloboda je najdragocjenija stvar koju čovjek posjeduje. Nju je svim živim bićima podarila priroda i Bog. Ali u brutalnom ljudskom svijetu... slobodu ne dobivate automatski. Morate se boriti za nju i da oslobodite svoje mjesto pod suncem za slobodan život", piše Savčenko.

Jedine rođendanske želje su joj bile fizička sloboda, da vidi sestru i jede tortu.

Privukla je pozornost cijelog svijeta

Zatvaranje Savčenko više je od tek još jedne u nizu tužnih priča u ratu između Ukrajine i Rusije, u kojem su već živote izgubile tisuće ljudi. Ona je postala junakinja u očima svih koji se bore protiv ruskog utjecaja u Ukrajini. Riječ je o neuobičajenoj priči koja je privukla pozornost cijelog svijeta, te je postala geopolitički skandal o kojem pričaju čak i američki zakonodavci poput senatora Johna McCaina.

Savčenkoje optužena da je pomagala u usmjeravanju minobacača u istočnoj Ukrajini pri čemu je živote izgubilo dvoje ruskih građana, a još petero je bilo ugroženo. Uz to, optužena je i da je ilegalno prešla rusku granicu, a prvotno su je Rusi optužili i da se pretvarala da je izbjeglica. Sve su to vrlo ozbiljne optužbe, no ona se ne boji smrti: "Nema smisla strahovati zbog neizbježnog".

Uhićena je 17. lipnja prošle godine u istočnoj Ukrajini, dok je u Rusiju prebačena šest dana poslije, tvrdi njezin odvjetnik Mark Feygin, koji je poznat po tome što je zastupao rusku punk grupu Pussy Riot i aktiviste Greenpeacea nakon što im je ruska mornarica zaplijenila brod. 

Ukrajinska pilotkinja provela je mjesece štrajkajući glađu (sve do rođendana), a još više vremena je zatvorena u samici. Iako je prvotno njezino odbijanje hrane bio oblik protesta, ubrzo je ono postalo 'oružje' u pregovorima sa zatvorskim osobljem.

Liječnici su joj prijetili da joj neće dopustiti odlazak na sud ako ne počne jesti. Ona sama kaže da se mogla izglađivati do smrti, ali to više nije bio iskreni prosvjed, a suđenje će najvjerojatnije početi u kolovozu.

Zatvorenički život opisuje sličnim onome u vojsci. "Dižemo se u šest ujutro, a spavanje je u 10 navečer." Ono što joj u zatvoru ipak nedostaje je fizičko treniranje.

Prva vojna pilotkinja u Ukrajini

Savčenko je veteranka koja je u Iraku bila pozicionirana u oklopnim transporterima. Tu je surađivala s Amerikancima s kojima se sprijateljila i počela provoditi mnogo slobodnog vremena.

Nakon što se vratila iz Iraka počela je pohađati ukrajinu zrakoplovnu akademiju, koja prije toga nije primala žene. To joj je bilo ispunjenje životnih snova.

Nekoliko američkih zakonodavaca zauzelo se za nju, te tvrde da neće odustati sve dok je ne oslobode. "Održavali smo govore, izdavali obavijesti, sastajali se s ljudima koji je podupiru. Činim sve što mogu", izjavio je tako McCain. 

A to je dobra stvar jer i njezin odvjetnik, Feygin, tvrdi da je najvažnije da se privuče pozornost na njezin slučaj prije nego počne suđenje. "Ako uzmete u obzir da u Rusiji ne postoje nezavisni sudovi, zadatak njezine obrane je da i prije nego počne suđenje uvjerimo javnost da je Savčenko nevina."

Savčenko za to vrijeme piše kao da nije svjesna da se nalazi iza rešetki. Povremeno kao da prkosi, ponekad se šali, a tu i tamo filozofira. Ali iz njezinih slova se ne može iščitati da u zatvoru 'propada'. "Iako možete staviti nečije tijelo u kavez, nemoguće je zatvoriti nečije misi, snagu volje i čvrsti duh."