Uoči izricanja presude prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu, policija je ispred zgrade suda uhitila bivšu glasnogovornicu tužiteljstva suda Florence Hartmann. Ona je došla prosvjedovati skupa s Majkama Srebrenice koje su oko nje napravile krug, pokušavši je zaštititi da je policajci ne odvedu.

Hartmann je, naime, odbila platiti 7000 eura kazne na koliko je osuđena 2008. zbog objave povjerljivih podataka u svojoj knjizi "Krv realpolitike: Afera Srebrenica", točnije zbog nepoštivanja suda. Kazna joj je stoga pretvorena u sedmodnevnu zatvorsku kaznu, što je ona očito odlučila odslužiti uoči izricanja presude čovjeku koji je na suđenju govorio: "Ja sam blag čovjek, tolerantan, imam puno razumijevanja za druge. Trebao bih biti nagrađen za svoja djela."

Hartmann je za N1 nedavno izjavila da se Sud u Haagu zapravo osramotio kad je nju optužio. "Otkrila sam odluku u kojoj suci kažu: 'Mi krijemo vrlo bitne ratne arhive Miloševićevog režima jer bi Srbija, u slučaju da Bosna traži reparaciju, morala platiti milijune dolara. A to će utjecati na ekonomiju Srbije. Mi ćemo to sakriti kako bi Srbija prošla jeftino.' To je sve što sam učinila", kazala je ona.

Hartmann je u knjizi ustvrdila da su vođe SAD-a, Velike Britanije i Francuske odlučile žrtvovati Srebrenicu kako bi postigli mir u Bosni i Hercegovini.  "Srebrenica je u srpnju 1995. ostavljena bespomoćna u raljama srpske vojske", rekla je na jednom od predstavljanja knjige. Pritom se pozivala na dokumente koje je nazvala "nepobitnim dokazom" za ono što se dogodilo u pozadini sastanka Billa Clintona, Jacquesa Chiraca i Johna Majora u svibnju 1995. koji su tada zaustavili zračne udare NATO-a.

Posebnu buru podigao je dio u kojem je optužila je bivšeg tužitelja Geoffreya Nicea da je prikrivao dokaze o masakru u Srebrenici u korist Miloševića i triju sila koje je prethodno prozvala. Rekla je da su specifični elementi slučaja stalno nailazili na opstrukcije i otpore, i to iz samog tužiteljstva, ali i iz Beograda te od SAD-a, Velike Britanije i Francuske. I uvijek su se odnosili na Miloševićevu upletenost u opsadu Sarajeva te genocid u Srebrenicio masakru u Srebrenici u korist Miloševića, ali i velikih sila.

"Iako je dogovor sklopljen kad su snage Ratka Mladića kao taoce već držale nekoliko UN-ovih vojnika, odluku nisu promijenili sve do pada Srebrenice. To je nešto što je Zapad uvijek negirao i stalno slao demantije kada bi se objavila ta informacija... Umjesto velikih govora i krokodilskih suza koje liju međunarodni predstavnici svake godine kada dođu u Srebrenicu, oni trebaju preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo u tom gradu", rekla je ona.

"Deklasificirane depeše, ekskluzivni intervjui i svjedočenja pred Haškim sudonm pokazuju da su vlade Velike Britanije, SAD-a i Francuske prihvaćale, a katkad i tvrdile, da su Srebrenica i dvije preostale UN-ove zaštićene sigurne zone Žepa i Goražde bile 'neodržive' puno prije nego što je general Ratko Mladić zauzeo grad, te da su bile spremne ustupiti Srebrenicu Srbima, kako bi što prije došli do zemljopisne karte koja bi bila prihvatljiva Slobodanu Miloševiću, srbijanskom predsjedniku, u zamjenu za mir“, napisao je u predgovoru knjige britanski novinar Ed Vuillamy koji je prvi objavio snimke iz logora Omarska i Trnopolje.