Ministar Zdravko Marić se možda doima krhkim, onako nevinim i nezaštićenim, ali ispod te krinke krije se pravi superheroj političke scene. Nitko ga i ništa ne može dotaknuti, ni dokumenti ni svjedoci ni zdravi razum. Čvrsto stoji dok oko njega - i zbog njega - padaju Vlade i ruše se koalicije.

Snažniji je od premijera, zaštićeniji od bilo kojeg ministra, postojaniji od bilo kakve koalicije, imun na napade, zaštićen poput ličkog medvjeda. (Koliko god ta usporedba bila neprikladna za ovog finog dečka.). Ne dira ga ni činjenica da je u zadnjih par godina pao na nekoliko testova. Pao je na Plenkovićevu testu lojalnosti jer je u bivšoj Vladi komplotirao protiv vlastitog premijera Oreškovića i protiv koalicijskih partnera iz Mosta.

Pao je na testu vjerodostojnosti jer je u razmaku od samo dva mjeseca govorio da je "dobro informiran o stanju u Agrokoru" te da je to "dobra kompanija", potom da nije imao pojma o stanju u Agrokoru, iako su ovoga tjedna u medijima osvanuli dokazi prema kojima je Marić još krajem prošle godine imao uvid u loše stanje Agrokora kad je navijao da se njegovoj bivšoj kompaniji dodijeli kredit HBOR-a.

Oštre kritike "Je l' te imalo sram, Bruna?"

Pao je i na testu kolegijalnosti jer je rušio svoje kolege ministre u bivšoj Vladi, rušio je premijera kako bi zauzeo njegovo mjesto, a sada drži ovu Vladu i premijera taocem svojih pogrešaka. Konačno, pao je i na testu političke pristojnosti: jedna greška može se oprostiti, dvije omaške mogu se dogoditi, ali ova lavina dokaza protiv Marića i tvrdnje o njegovu muljanju i umiješanosti u Agrokor naprosto vape za ostavkom.

Most je ovoga tjedna u Saboru spomenuo spašavanje obraza: Marić očito u ovoj Vladi čuva važnije stvari od svog obraza. Pa što to Marića čini nesmjenjivim i nezamjenjivim u Vladi? (Osim onog o čemu svi govore.) Ni njegova opjevana kompetencija nije baš impresivna. Bio je osam godina u Ministarstvu financija dok su poreznici zaobilazili Agrokor. Bio je četiri godine direktor u Agrokoru dok su se lažirale bilance, izdavale mjenice i firma vodila u propast.

Kao ministar hvali se velikim uspjesima u balansiranju budžeta, ali neki kažu da bi i "njihova baba znala ovako smanjivati rashode", dok mnogi prigovaraju što Marić nabija poreze uspješnim granama poput turizma, a pojavile su se i kritike zbog najave vraćanja HZZO-a u državnu riznicu. Uglavnom, pored cijele te pompe još nismo osjetili taj ministarski genij Zdravka Marića. Pa ipak, on preživljava i dominira u Vladi.

Tomislav Karamarko je rušio Oreškovića, pa srušio sebe, kako bi Marića postavio za premijera. HNS je dizao ruku za njegovu smjenu, pa mu se onda pridružio u Vladi. Plenković mrzi kad se dovodi u pitanje njegov autoritet, ali ipak trpi napade zbog Marića. Koji čak nije ni član HDZ-a. Zdravko Marić je superheroj, a Hrvatska je njegov Gotham.