Franjo i Drago, prijatelji koji svakog dana sjede ispred zgrade Vjesnika i promatraju napredak rušenja izgorjelog nebodera, bili su priča dana. Obojica imaju hodalice, svakog dana naprave đir pa skupa sjednu ispred Vjesnika i promatraju rušenje. U Italiji, simpatični "nadzornici" radova, umirovljenici poput njih dvojice imaju i posebno ime - zovu ih umarelli.

Prizor je gotovo arhetipski talijanski: stariji gospodin, odjeven u prsluk ili laganu jaknu, stoji pokraj ograde gradilišta. Ruke su mu skupljene iza leđa, a pogled je usredotočen na radove, dok povremeno dobacuje pokoji savjet radnicima. Diljem Italije, a posebno u Bologni, takvi su prizori svakodnevica. Ovaj simpatični fenomen, koji opisuje umirovljenike opsjednute promatranjem javnih radova, prerastao je u dio talijanske kulture.

Tko su zapravo 'umarelli' i kako je sve počelo?

Riječ "umarell" potječe iz dijalekta regije Emilia-Romagna, a doslovno znači "mali čovjek" (umarèl). Iako je kao pojava postojao desetljećima, pojam je 2005. godine popularizirao bolonjski pisac Danilo Masotti. Kroz svoj blog i kasnije tri knjige, Masotti je počeo dokumentirati i s humorom opisivati ove simpatične "nadzornike" gradilišta, čime je pokrenuo lavinu.

"Kad sam prvi put pisao o fenomenu na blogu, zasuli su me odgovorima ljudi koji su govorili: 'Znam jednoga!', i primao sam fotografije muškaraca poredanih uz gradilišta", izjavio je Masotti za The Times. Ubrzo je pojam postao nacionalno poznat.

Tipični "umarell" je umirovljenik koji, često nakon jutarnje kave s prijateljima, obilazi gradilišta. Promatra, procjenjuje, komentira i, naravno, nudi neželjene savjete. Motivi su različiti: nekima je to način da se osjećaju korisno, drugi se nostalgično prisjećaju vlastitih radnih dana, a treći jednostavno liječe dosadu. Što god bio razlog, postali su neizostavan dio urbanog folklora.

Od lokalne šale do službenog priznanja

Fenomen je toliko uzeo maha da je 2021. godine riječ "umarell" službeno uvrštena u prestižni talijanski rječnik. No, priznanje nije ostalo samo na papiru.

Grad Bologna, epicentar ovog fenomena, odao je počast svojim sugrađanima na jedinstven način. Godine 2017. jedan trg u četvrti Cirenaica preimenovan je u "Piazzetta degli Umarells" (Trgić Umarella). Ironično, u trenutku imenovanja, trg je bio u fazi izgradnje. Gradski vijećnik Matteo Lepore tada je izjavio kako su "umarelli" ljudi "koji se posvećuju općem dobru".

Kulturni utjecaj proširio se i na popularnu kulturu. Burger King je angažirao nekoliko "umarella" za svoju marketinšku kampanju, a razvijena je i mobilna aplikacija koja locira aktivna gradilišta za sve zainteresirane. Čak je i strip Topolino posvetio jednu epizodu liku "umarella".

Kad gradovi 'zaposle' umirovljenike

Neki gradovi odlučili su iskoristiti entuzijazam i znatiželju svojih starijih sugrađana. Grad Riccione je 2015. izdvojio proračun od 11.000 eura kako bi plaćao "umarelle" da nadgledaju gradilišta. Njihov zadatak bio je brojati kamione koji ulaze i izlaze s gradilišta kako bi se osiguralo da se materijali isporučuju prema računima, ali i da čuvaju lokacije od krađe.

Pokrenuta je i nagrada za umarella godine, a kulturni centar u Bologni osmislio je aplikaciju Umarells koja prikazuje sva aktualna gradilišta i tekuće radove na prometnicama i željeznici. 

Mjesto San Lazzaro di Savena otišlo je korak dalje i ustanovilo nagradu "Umarell godine". Jedan od prvih dobitnika, Franco Bonini, postao je lokalna zvijezda.

​- Moji prijatelji jedva su dočekali mirovinu da se odmore, ali ja nisam. Bio sam sretan što ću imati više vremena posvetiti se gradilištima - ispričao je Bonini.

Slična, ali volonterska inicijativa pokrenuta je i u mjestu Villasanta, gdje umirovljenici pomažu gradskim službama tako što prijavljuju probleme poput rupa na cesti, neispravne javne rasvjete ili nepokošene trave.

Iako se na "umarelle" uglavnom gleda sa simpatijama, njihov angažman nije uvijek dobrodošao. Građevinski radnici često se osjećaju frustrirano i mikroupravljano zbog stalnog nadzora i neželjenih savjeta. Ali to je već njihov problem. 

* uz korištenje AI-ja