Zoran Milanović prošle se subote pojavio kao gost na proslavi rođendana Gorana Štroka. Njih su dvojica navodno već godinama dobri prijatelji i često se druže. Jedan moj sugovornik kaže da Štrok premijera voli jer je obrazovan i inteligentan, a on Štroka jer je pomalo boem. 

Premijer je na slavlje stigao kao i obično, ležerno odjeven, hlače, vesta, košulja, dobro raspoložen i pun pošalica na Karamarkov račun. Pitali su ga naravno okupljeni što prognozira za nedjelju. Nije se busao u prsa, kazao je s oprezom brojku mandata koja, sad se ispostavilo, ne odgovara sad ovoj dobivenoj na izborima. 

Milanović je na rođendanu svog londonskog prijatelja bio iskren, 'imat ćemo manje mandata, ali slijedi nam bitka nakon bitke', kazao je pred svima bez uvijanja. A kad čovjek ne očekuje ništa, postoje velike šanse da dobije sve.

Milanović je tu večer, netom prije izbora, bio spreman na manje mandata. Znatno manje. Tješili su  ga suradnici mjesecima da ankete ne pokazuju realnu situaciju, no on je živio s činjenicom da gubi izbore i počeo se ponašati kao da nema što izgubiti. Pomirio se sa sudbinom znajući da mu preostaje još samo jedan adut – kupovina i trgovina nakon nedjelje. 

Rezultati su ga nemalo iznenadili, a Karamarka zabezeknuli. Kako je Milanović od najmoraženije osobe u Hrvatskoj postao političar s najviše preferencijalnih glasova? Jedni će kazati, imao je petu kolonu, Karamarka. 

Nespretan u javnim govorima, nevješt u komunikaciji direktnog sučeljavanja, neobrazovaniji i neukiji od Milanovića – bilo je to dovoljno da šef HDZ-a nesvjesno izdigne svog suparnika iz stopostotnog guubitnika u vrlo potencijalnog pobjednika. 

S pravom. Karamarko je postao sjena Milanovića, a da toga do zadnjeg nije bio svjestan. Uljuljan i stopostotnu pobjedu, Karamarko je očekivao puno. A dobio je malo. Jako malo.  

Drugi će kazati, Milanović se kao državnik počeo ponašati tek onda kad je shvatio da SDP nepovratno zaostaje za HDZ-om. Počeo je zvučati i govoriti kao pravi lider koji štiti nacionalne interese i iskreno shvaća svoje nedostatke. 

Je li za to zaslužan američki PR-ovac ili se Zoki tek samo jedno jutro probudio sam ode sebe i shvatio da elitist ne može biti ujedno i premijer građana države u kojoj je nepismenost još uvijek na visokoj razini, to bi svakako valjalo jednog dana pitati Milanovića kad popije čašu više. 

Za sada, Milanović je čovjek koji je u izbornoj noći bez razmišljanja istrčao na binu, bez pripreme i konzultacija, puno razmišljanja i kalkulacija, i pokazao da čovjek koji tri godine nije radio skoro ništa, osim što se trudio s nikim ne komunicirati, može osvojiti simpatije i povjerenje građana. Neki vjeruju da može i čelnike iz MOST-a.