Ako se ovaj ledenjak otopi, more će porasti 3,5 metara
Odavno više nije riječ o tome da se klimatske promjene dokažu. Sad već živimo u dobu u kojem mjerimo njihovu brzinu kako bismo ocijenili koliko se brzo moramo prilagođavati, kazao je za Huffington Post Australia glaciolog Ben Galton-Fenzi. On je jedan od oko 150 stanovnika Caseyja, malog naselja znanstvenika na Antarktici, mjesta na kojem samo nekoliko sati tijekom siječnja i prosinca temperature sežu iznad nule.
Doduše, posljednjih godina se bilježe i rekordi poput devet stupnjeva u siječnju, čak i 2,4 usred zime u kolovozu, mjesecu kada je inače u Caseyju znalo ostajati samo 15-ak znanstvenika zbog jezivih hladnoća. No, i Antarktik kao sedmi kontinent se mijenja uslijed klimatskih promjena, pa tako i ledenjak Totten koji Galton Fenzi proučava. Riječ je o najvećem ledenjak na Antarktici, dugom 120 kilometara, širokom 30 kilometara, koji se pruža u more i koji predstavlja konačni sliv za površinu od čak 538.000 kilometara antarktičkog leda.
Ledenjak je debeo čak kilometrima, ali je pitanje koliko dugo. Kako pluta na moru, on se otapa od dna prema gore, jer ga oplahuju sve toplije morske struje, zbog kojih na nekim mjestima gubi čak 70 metara debljine godišnje. "Većina topline koja se nakuplja uslijed klimatskih promjena, nakupila se u oceanima. Govorimo o nekih 90 posto koliko mjerimo posljednjih nekoliko desetljeća", objasnio je Galton-Fenzi.
Ledenjak se stoga otapa sve brže, a ako bi se jednog dana otopio sav, samo voda koju bi on oslobodio podigla bi razinu mora po cijeloj Zemlji za čak 3,5 metara. U svjetskim razmjerima to bi značilo, primjerice, potapanje najvećeg dijela Nizozemske, prodor mora duboko u kopno Njemačke, Francuske, Engleske kroz ušća najvećih rijeka u tim zemljama. O potapanju mnoštva država poput Malediva ili Tuvalua, kao i stotina kilometara Bangladeša da se i ne govori.
U Hrvatskoj bi stradala kompletna obala, s tim što bi najgore prošla delta Neretve, zapravo bi se more zavuklo duboko u BiH tim putem. Otapanje samo tog jednog ledenjaka promijenilo bi zemljopisne karte većeg dijela svijeta. "Ja imam dvoje djece, zabrinut sam za njenu budućnost. Kakav svijet će im ostati?", očajan je danas Galton-Fenzi zbog saznanja do kojih dolazi u svom znanstvenom radu.