Veličine je otprilike jedne kuće, ESA procjenjuje između 15 i 30 metara u promjeru, za očekivati je da juri brzinom od kakvih 17 kilometara u sekundi, a NASA procjenjuje da bi mu masa mogla biti oko 7000 tona. Kad bi s takvom masom i takvom brzinom lupio u Zemlju, bio bi to vatromet kao da je odjednom eksplodiralo 20 prosječnih nuklearnih projektila. Prema onome što NASA zasad zna o asteroidu naziva 2012 TC4, on nas neće udariti.

I to se neće dogoditi u četvrtak ujutro po srednjoeuropskom vremenu, ali će zato Zemlju promašiti za samo tri i pol njena promjera. 44.000 kilometara se može činiti kao velika udaljenost, ali je u svemirskim razmjerima doslovno za dlaku. To je samo jedna devetina udaljenosti od Zemlje do Mjeseca i uz ovakve procjene o udaljenosti, uz malo sreće kamenčina bi brzinom od 17 kilometara u sekundi mogla odnijeti i pretvoriti u paru kakav udaljeniji Zemljin umjetni satelit.

Asteroid otprilike takvih karakteristika 2013. je napravio darmar u Rusiji kod grada Čeljabinsk, a da čak nije niti udario u naš planet nego se raspao u atmosferi. Pritom je ozlijedio 1500 ljudi i oštetio 7000 zgrada. Onaj koji je prije 109 godina napravio cirkus u Sibiru u Tunguskoj eksploziji kad je poravnao 2000 kilometara četvornih, bio je promjera oko 40 metara. No, takve se zgode događaju prosječno samo jednom u 300 godina.

Koliko su astronomi sigurni da nas 2012 TC4 neće udariti, da bi astronomi takvo što bili u stanju predvidjeti godinama, ako ne i desetljećima unaprijed, svjedoči priopćenje ESA-e: "Bit će to izvrsna prilika provjeriti sposobnosti međunarodne zajednice da prepozna i prati svemirske projekte koji se približavaju Zemlji, da ih ispituje, kao i kontrola koliko svi skupa možemo brzo reagirati."

Ovolike su nam šanse Izračunali kako bismo ginuli ako bi nas udario asteroid

Trenutno je takvo stanje sigurnosti s promatranjem asteroida koji se svojim spektakularnim brzinama i ogromnim masama vrzmaju oko Zemlje, da se računa da bi se tijelo koje bi moglo napraviti neku gadnu štetu, primijetilo najkasnije dvije godine prije udara. Najveći je problem to što između 15 i 20 posto takvih objekata prema području oko Zemlje stiže iz smjera Sunca. A to onda znači da je vrlo nezgodno uočiti ih.

Što se tiče gromade koja će nas pohoditi i mimoići u četvrtak ujutro 12. listopada, njega već nekoliko mjeseci sa Zemlje pomno promatra toliko mnoštvo profesionalnih i amaterskih astronoma, nesumnjivo i dovoljan broj stručnjaka vojnih sila koje raspolažu nuklearnih naoružanjem, da je svako iznenađenje takve vrste koje bi nam moglo nepopravljivo pokvariti četvrtak, potpuno isključeno.

Na snimci ispod prisjetite se kako je to izgledalo 15. veljače 2013. u Čeljabinsku: