Znanstvenici su puno skloniji istraživati one životinje koje su im zgodne i koje imaju bolji imidž. Takav je barem slučaj, prema posljednjoj studiji, u Australiji, ali je poznajući ljudsku prirodu za pretpostaviti da je tako posvuda. Patricia Fleming sa Sveučilišta Murdoch objavila je s kolegom rezultate u Mammal Review, prema kojima biolozi na najjužnijem kontinentu najradije istražuju klokane.

Od 14.248 publikacija koje su istražili, a koje su obrađivale sisavce, čak 73 posto radova odnosilo se na tobolčare, unatoč tome što oni čine tek 45 posto svih sisavaca u Australiji. Daljnjih 45 posto sisavaca čine šišmiši i glodavci, no njih je obrađivalo samo 11 posto znanstvenih radova.

Spaghetti western krilatica "the good, the bad, and the ugly" tako je našla svoju primjenu i u svijetu znanstvenika. Slično su na globalnoj razini utvrdili prije četiri godine i znanstvenici sa Sveučilišta u Kentu, i to unatoč tome što se broj znanstvenih radova iz godine u godinu povećava.

Primjećuje se i to da su posebno diskriminirane životinje koje žive pod zemljom kao i to da je stupanj diskriminacije veći koliko je izgled neke životinje dalje od sisavaca koji su nam srodni. To je dovelo čak i do toga da izvjesni Simon Watt osnuje satiričko Društvo za očuvanje ružnih životinja.