"Doktor se rugao da sam debela, mislio je da spavam"
Bilo je to prije tridesetak godina. Žena je otišla u bolnicu na operaciju karcinoma. Operacija je uspjela, cijeli karcinom je odstranjen, ali nekoliko dana kasnije osjetila je da nešto nije u redu. Vratila se kirurgu koji ju je uvjeravao da je karcinom nestao. Konzultirala je i psihijatra koji joj je dao tablete protiv depresije.
Ništa nije pomoglo - ona je bila sigurna da će umrijeti. I još jednom je posjetila svog kirurga koji joj je ponovio da je sve u redu, no u jednom trenutku sasvim iznenada mu je rekla:
Razgovor kirurga
- Crni predmet! Niste izvadili crni predmet!
Kirurg je ostao u šoku. Sjetio se da je tijekom operacije pričao kolegi da se u kupaonici ne može riješiti crne plijesni.
Žena koja je sjedila pred njim imala je karcinom u abdomenu, pa je tijekom operacije bila u totalnoj anesteziji i nije mogla, ili bolje rečeno, nije trebala čuti taj razgovor. No kad joj je kirurg objasnio o čemu je riječ, njezina tjeskoba je nestala.
To je priča koju je autorici knjige 'Anestezija - dar zaborava i misterija svijesti' ispričao američki psiholog Henry Bennet. Kate Cole-Adams u svojoj knjizi objavila je i mnoge druge slične priče koje su joj ispričali i anesteziolozi.
Zaključak je - ljudi, čak i ako su u potpunoj anesteziji, mogu čuti sve što se oko njih događa, a to što čuju može djelovati na njihovu svijest iako se ne mogu sjetiti što su zapravo čuli.
Slična je i priča jedne pacijentice koja je nakon histerektomije počela patiti od nesanice. Podvrgnula se hipnozi i tek tad se sjetila da je jedan od anesteziologa tijekom operacije komentirao da 'spava snom mrtvaca'.
- Baš je debela!
U devedesetim godinama njemački znanstvenici stavili su ljudima koji su išli na operaciju srca, slušalice i pustili skraćenu verziju 'Robinzona Crusoea'. Nitko od pacijenata nakon operacije nije imao pojma da su slušali priču, no kad su ih pitali na što ih asocira riječ 'petak' mnogi su spomenuli upravo priču o Robinsonu Crusoeu i njegovom slugi Petku.
Godine 1985. psiholog Bennett je zamolio pacijente koji su išli na operaciju žučnog kamenca ili kralježnice da tijekom operacije nose slušalice. o da pacijenti dobiju žučni kamen ili spinalne operacije kako bi nosili slušalice. Kontrolna grupa slušala je zvuk iz operacijske sale, a drugi su slušali Benneta koji im je govorio:
- Kad dođem k vama na razgovor, povući ćete se za uho.
Kad se nakon operacije susreo sa svim sudionicima pokusa, oni koji su slušali njegov glas tri puta češće su dodirivali svoje uši od onih koji su slušali zvukove iz operacijske sale.
Tri faze anestezije
Anesteziolozi govore da pacijenti prolaze kroz 'područje anestezije' iz 'područja dezorijentacije', preko 'područja delirija' do 'kirurškog područja', a za to vrijeme oni prate naše moždane valove koji titraju prema pravilima anestetičkog koktela, kako bi bili sigurni da nismo dobili ni previše ni premalo anestezije.
Tipični koktel sadrži sredstvo protiv bolova i paralitik - koji sprečava grčenje mišića uslijed rezanja tkiva skalpelom. Paralitici su zapravo sredstva koja su koristili južnoamerički domoroci u borbama protiv europskih osvajača. Stavljali bi ga na vrh strijele kako bi neprijatelji obamrli, a miješali su ih s hipnoticima kako bi ih uspavali.
Autorica Cole- Adams koja je patila od skolioze, napisala je knjigu o utjecaju anestezije i proučila ju do detalja, te opisala u svojoj knjizi. Razgovarala je i s jednim anesteziologom koji kaže:
- Anesteziju dajemo zato jer ju dobro znamo kontrolirati, ali u stvarnom filozofskom i fiziološkom smislu ne znamo zapravo kako ona funkcionira. Zapravo nitko ne može objasniti zašto smo svjesni, pa onda ne znamo ni zašto smo nesvjesni. Ako ne znate zašto izlazi sunce, ne možete znati ni zašto zalazi.
U jednoj studiji tijekom 1993. godine, britanski anesteziolog Ian Russell omotao je elastičnom vrpcom desnu podlakticu 32 žene koje su morale ići na veći ginekološki zahvat.
Nakon što im je pred operaciju dao anesteziju i uspavao ih midazolamom koji je kombinirao sredstvom za ublažavanje boli i za relaksaciju mišića, zatezanjem elastične vrpce na ruci spriječio je da kroz krvotok anestezija uđe i u njihovu podlakticu.
Tijekom operacije kroz slušalice se poimence obratio svakoj pacijentici i rekao joj da ako ga čuje, neka zatvori i otvori prste desne ruke. Ako bi žena reagirala, Russell bi podignuo slušalicu i zamolio ju da stisne prste. Ako bi stisnula prste, rekao bi joj da to opet učini ako osjeća bol.
Od 32 testirane žene, 23 su stisnule ruku i pokazale mu da ga čuju. Zatim je njih 20 ponovno stisnulo ruku da bi pokazalo da osjećaju bol. Iako je Russell trebao testirati šezdeset pacijenata, bio je toliko zaprepašten rezultatima da je testiranje prekinuo prije planiranog termina.
Uzima kao mogućnost da su žene bile svjesne i patile od bolova tijekom operacije. U tom slučaju 'opća anestezija' mogla bi se okarakterizirati kao 'opća amnezija', tim više jer se ni jedna pacijentica nije sjećala da joj je Russel govorio da stisne i otvori ruku.
Russel tvrdi da je i u ovom pokusu koristio točno onoliko anestetika koliko i inače koristi u svom svakodnevnom poslu. Moguće je da su pacijenti bili samo djelomično svjesni - tek toliko da bi stisnuli ruku, ali nisu bili dovoljno svjesni da se sjete svog imena ili bilo kakvog detalja iz života.
Sjećanje na bol
Daniel Dennett, filozof koji se bavi svjesnošću, tvrdi da svijest nije binarni, nego gradirani sustav. Moguće je da je tijekom anestezije postojala neka vrsta svjesnosti i da su pacijenti bili svjesni sebe. Ali isto tako navodi primer pacijenata koji se podvrgavaju kolonoskopiji pod lokalnom anestezijom.
- Tijekom takvog zahvata oni komuniciraju sa svojim liječnikom ali ne znaju ništa o samom pregledu i postupku. Nemaju o njemu nikakvo sjećanje jer nisu osjetili nikakvu bol. Pa računa li se onda u tom slučaju kad nema nikakve boli? Je li se to uopće i dogodilo? Zato možda nema ništa lošeg u nekoj vrsti svjesnosti tijekom operacije.
Cole-Adams dalje navodi slučaj istraživanja u Lancetu 2000. godine u Švedskoj, kad je u dvije njihove bolnice istraživanju podvrgnuto više od 12.000 pacijenata. Među njima bilo je njih 18 za koje se može reći da su zapravo bili budni.
- Vjerujemo da je anestezija poput sna, no prije bi mogli reći da je to postupak kojim se naš um razgradi, pa zatim ponovno sastavi, tvrdi Cole-Adams.
Američki anesteziolog George Mashour uspoređuje nesvjesni um pod anestezijom s koncertnom dvoranom u kojoj orkestar svira iako nema dirigenta.
- Nesvjesnost nije tamna morska dubina u kojoj nema ničega. Ona je aktivna i dinamična. Sustavi u mozgu i dalje rade ali nisu sinkronizirani. Možda baš zbog toga što ljudski um reagira na različite načine svatko prolazi kroz anesteziju s različitim iskustvom.
Anesteziolog u Melbourneu podsjeća na pacijenta koji se zatekao budan tijekom operacije premosnice. Iako je čovjek imao otvoren grudni koš nije osjetio bol, ali je bio iznenađen, ali nije osjetio nikakvu bol.
- On je i inače kao osoba bio prilično ležerne naravi, prisjetio se anesteziolog.
Sretna pacijentica
Drugi liječnik prisjetio se bolesnice koja se probudila nakon operacije iznimno sretna. Kad su ju pitali zašto je tako sretna rekla je:
- Nećete vjerovati, ali doživjela sam polusatni orgazam!
Nije svatko tako sretan. Cole-Adams navela je iskustvo Australke Rachel Benmayor, koja je rodila carskim rezom. Bila je svega svjesna i osjećala je bol, ali je bila paralizirana pa nije mogla reagirati.
- Osjetila sam jaku bol kao da preko mog abdomena vozi kamion naprijed-natrag. Inače, kad se otvori trbušna šupljina unutarnji organi u dodiru sa zrakom osjećaju se kao pod velikim pritiskom.
Osjetila je da ne može disati, ali je to umjesto nje radio aparat. Tek kad je čula liječnike koji su njezinom suprugu rekli da je dobio lijepu djevojčicu, shvatila je da je bila budna tijekom cijele operacije.
Sjetila se da se u toj agoniji tijekom operacije odjednom našla u knjižnici, u kojoj je čula glas koji joj je izgovorio nekoliko poruka:
- Prvo: "Život je dah". Drugo: "Sve je važno, a ništa nije važno". Treće: "Kad ljudi prolaze kroz bol, nalaze istinu." Četvrta poruka imala je vezu s njezinim mužem, no nije htjela reći autorici knjige o čemu je riječ. Naposljetku, glas joj je rekao: "da je životna svrha ljudskog bića da produžuje vrstu. Glavna zadaća nas kao ljudskih bića je da imamo djecu."
Ovakva iskustva danas su nemoguća jer su se anestetici umnogome unaprijedili.
- Deaktivirajući moćne mišiće torza, primjerice, poboljšani lijekovi za paralizu dali su kirurzima siguran pristup prsnom košu i abdomenu što omogućuje nove i zahtjevnije operacije koje ljudima spašavaju živote.
Ironično, ali usavršavanje anestetika zapravo zatvara vrata proučavanju ljudskog uma i svjesnosti tijekom anestezije, piše Newyorker