Europska komisija sastavila je listu od 37 vrsta biljaka i životinja čiji je uzgoj u EU ubuduće zabranjen, jer je riječ o invazivnim vrstama. Od četveronožaca Europljani se ubuduće neće smjeti zafrkavati s američkim rakunima, američkim istočnim vjevericama i malim indijskim mungosima, koji još od početka 20. stoljeća predstavljaju problem na nekim dalmatinskim otocima.

Nova lista invazivnih vrsta zapravo je dopuna popisa vrsta iz 2014. A tamo se može naći koješta. Azijskih bubamara; egipatskih, kanadskih i još nekih vrsta gusaka, nekih školjaka, kalifornijih pastrva, smeđih, bizamskih i crnih štakora, sibirskih vjeverica, američkih vidri... Sve redom uvezenih vrsta koje rade dar mar po domaćoj prirodi.

Osim toga na popisu se nalazi i mnoštvo biljaka i kukaca. Svoje mjesto u sadašnjem dodatku popisa našao je i mungos koji probleme radi u Dalmaciji još od 1910.

Te godine je tadašnji austrougarski ministar poljoprivrede naložio da se na Mljet uveze sedam mužjaka i četiri ženke kako bi male, žilave životinjice potamanile tamošnje poskoke. Od 1921. do 1927., sad već u Kraljevini Jugoslaviji, mungose su uvezli i na Brač, Šoltu, Pelješac i Korčulu, da bi se 1970. pojavio i na Hvaru, a malo potom i na Čiovu.

Mungos je zmije isprva doista temeljito potamanio. No, kako je riječ o životinji koja u prirodi, od Indokine do Irana, ne lovi samo zmije, nego i ptice, njihova jaja, voće, čak i neke sisavce veće od sebe, četveronožac je postao prava napast. Skočio je na vrh lokalnog prehrambenog lanca, poremetio prirodnu ravnotežu, pa i poharao lokalne kokošinjce.

Usput se u novu domovinu savršeno uklopio i kao jedan od prijenosnika bjesnoće, leptospiroze i sličnih zaraznih nevolja. Danas je na listi od 100 najgorih svjetskih invazivnih vrsta. Iskorijeniti ga je vrlo teško. Oni koji su probali, kažu da nije ni nešto posebno dobra vijest za gurmane. Nisu ga iskorijenili čak ni katastrofalni šumski požari. Ipak, na Šolti i Braču iz nekog razloga nije se održao.