Bio je to pothvat za nekoga od likova iz "Teorije Velikog praska". Točnije, svjesni da je riječ o fikcijskim likovima, bio je to pothvat koji bi se očekivao od nekoga od ljudi koji rade na scenarijima za epizode popularne igrane serije. Student Luke Willcocks sa Sveučilišta u Leicesteru izračunao je koliko bi energije trošio svjetlosni, odnosno laserski mač iz "Zvjezdanih ratova" kad bi takvo oružje postojalo. I onda je sve to još objavio sveučilišni časopis Journal of Interdisciplinary Science Topics.

Urednicima je bilo zanimljivije to što je Willcocks riješio koja bi boja svjetla takvog mača bila najefektnija, pa su s time išli u naslov... Kako bilo, Willcocks je kao početnu točku za svoje kalkulacije uzeo to što je u prvoj epizodi svemirske sapunice "Fantomska prijetnja" Liam Neeson, glumeći jedi viteza Qui-Gona Jinna, svojim zelenim svjetlosnim mačem probušio metalna vrata na koja je naišao.

Nevjerojatno ali istinito Znanstvene činjenice koje zvuče kao znanstvena fantastika

Willcocks je pošao od toga da je riječ o materijalu "dooniumu", za koji nerdovska literatura "Star Warsa" navodi da je metal uobičajen za gradnju svemirskih letjelica u toj seriji. Početna temperatura, točka taljenja metala, konačna temperatura, masa metalnih vrata, ono što je Willckocks na kraju dobio bila je snaga laserskog mača od 6,96 MW.

O kakvoj je suludoj energiji riječ dovoljno pokazuje to što je to čak jedan posto, primjerice, Nuklearne elektrane Krško. Sto takvih mačeva i cijela NE Krško jedva bi dostajala za pokrivanje energetskih potreba takve laserske mačevalačke bitke. No, Willcocksu nije bilo dovoljno niti to.

Zaintrigiralo ga je koje bi boje koji mač bio najmoćniji i koliko bi kojem trebalo vremena da probuši metalna vrata iz prvog filma "Star Warsa". Jasno je bilo od početka da će one boje s kraćom valnom duljinom biti moćnije. Na kraju je ispalo da se crvenim vrata može probiti za 14 sekundi, žutim za 12, zelenim za 11, plavim za 9,6 i ljubičastim za samo 8,2 sekunde.