Dok iz ponašanja pasa možemo sve pročitati, s mačkama je situacija nešto kompliciranija. One su emocionalno teško čitljive, te je ponekad s njima teško uspostaviti komunikaciju, barem dok im ne ponudite hranu.

Znanstvenici koji proučavaju interakciju mačaka i ljudi kažu pak da to baš i nije u potpunosti točno. Dešifriranje ponašanja kućnih ljubimaca otišlo je puno dalje od onoga „samo me nahrani“.

Umjesto toga raste uvjerenje da mačke jednako pokazuju osjećaje kao i psi, ističe Sharon Crowell-Davis, profesorica veterine i ponašanja životinja na Sveučilištu Georgija koja se nedavno s temom mačjeg biheviorizma predstavila na konferenciji u Atalnti, napominjući da smo pogrešno shvatili ili nismo vidjeli ono što su one htjele iskomunicirati. 

Uspoređujući s psima, Crowell-Davis je rekla kako mnoga ponašanja mačaka njihovi vlasnici krivo tumače, barem djelomično, jer je puno istraživanja obavljeno na ponašanju pasa.

„Mislim kako ćemo tijekom vremena vidjeti da mačke nisu toliko tajnovite", rekao je Mikel Delgado s Berkeleyja.

Tajna predenja

Jedna stvar koju većina ljudi ipak samouvjereno smatra da razumije u pogledu mačaka jest njihovo predenje, tj. misle da je to znak da su mačke sretne, što uopće nije točno. Mačke predu kada su sretne, ali to nije najtočniji prijevod značenja toga zvuka, objašnjava Crowell-Davis. „Možete imati sretne i zadovoljne mačke koje predu, ali i bolesne ili ozlijeđene koje će presti“, kaže ona. 

Umjesto toga, predenje više znači nešto poput: „Ne idi nigdje, molim te“. To je više zahtjev za brigom i maženjem, drugim riječima, to je više izraz čistog zadovoljstva. „One ne znaju na koji način tražiti pomoć, to nije u njihovom jeziku, pa rade ono što znaju - predu“, kaže John Bradshaw, antrozoolog sa Sveučilišta Bristol i autor knjige „Mačji osjećaji: Kako nova mačja znanost može poboljšati prijateljstvo s kućnim ljubimcima“, te dodaje: „Značenje nije potpuno točno, ali je njemu najbliže". 

Vaša mačka je, možda, sretna kada dođete s posla kući, te vam se mota oko nogu, a vi pomislite da nešto želi. Možda ste u pravu, ali to nije sve što vam ona želi reći, dodaje Crowell-Davis, sudeći prema promatranju grupe divljih mačaka koje žive zajedno. (Ona smatra, suprotno uvriježenom mišljenju, da divlje mačke teže biti zajedno u grupi ili obiteljima)

„Kad se mačke vraćaju iz lova, vidimo da se trljaju jedna o drugu nekoliko minuta“, kaže Crowell-Davis i objašnjava dalje: „Također će obaviti repove jedan o drugi, poput ljudskog zagrljaja.“. 

Takvo ponašanje najčešće se bilježi kad se mačke ujedine nakon određenog vremena razdvojenosti, kaže ona, a označava način na koji životinje reagiraju u interakciji s ljudima. „Kada ste cijeli dan bili na poslu ili školi, mačka vam dođe i trlja se o vas, to je prijateljski pozdrav unutar njihove vrste, a koji želi podijeliti i s ljudskim rodom“, kaže Crowell-Davis. Znači, na mačjem jeziku, vaš ljubaimac vam kaže: 'Vratio si se! Nedostajao si mi!'.

Mačke izražavaju svoje stavove i osjećaje licem. Mnogi ljudi ne obraćaju pažnju na izražaje na licu svojih mačaka jer misle da se na taj način one ne mogu izraziti. No Crowell-Davis ne vjeruje da je to istina, što zaključuje iz svojeg dosadašnjeg rada s mačkama koje su imale problema s ponašanjem. Ako počnete obraćati pažnju na njihova lica, kaže ona, vidjet ćete kada su pod stresom ili kada su im mišići lica bolno napeti. A kada su sretni ili opušteni, onda su im i mišići lica opušteni. 

Točnije, gledajte se dulje i sporije trepćite, kaže Gary Weitzman, veterinar i autor knjige „Kako govoriti s mačkama: Vodič za dekodiranje mačjeg jezika“. 

„Sporo treptanje je prihvaćanje geste“, kaže Weitzman. „To mačke rade kad im je ugodno s vama, ali to također rade i kad su s drugim mačkama“. Nije jasno zašto mačke to rade kada se osjećaju smireno i ugodno, ali, kako kaže Weitzman, to je vjerojatno automatski odgovor...koji ima veze s mačkama i spuštanjem razine kortizola, hormona stresa“. 

Imaju i svoj jezik

Mačke i ljudi razvijaju tajni jezik mijaukanja. Mačke zapravo ne mijauču kako bi komunicirale s drugim mačkama, kaže Bradshaw, što je samo po sebi mala iznenađujuća činjenica. No, u njegovim zapažanjima nastalim nakon proučavanja divljih mačaka, naveo je da „dobiješ mijauk jednom u stotinu sati. One su tihe“. A domaće, priptomljene mačke mijaukat će cijeli dan.

„Ljudi misle da je to klasično ponašanje mačaka... no to je nešto što su naučile kako bi pridobile pažnju“, kaže Bradshaw. „To je ustvari nešto što su usvojile kao način komunikacije s ljudima“. 

Univerzalni mačji jezik ne postoji, bar što se tiče mijaukanja. Umjesto toga, kako je Bradshaw napisao u svojoj knjizi, „tajni kod mijaukanja, razvijen između svake mačke i vlasnika, unikatan je za svaku mačku i ne znači puno nekom sa strane“. To je pokazalo i istraživanje iz 2003. godine Cornell istraživača, dokumentiranih u Bradshawovoj knjizi, a koji su snimali mijaukanje 12 mačaka u pet svakodnevnih scenarija. 

Snimke su potom puštali vlasnicima te su otkrili kako samo oni točno mogu dešifrirati scenarijo u kojem je mijauk snimljen. Stoga, vlasnici mačaka mogu reći s određenom točnošću koju poruku je mačka htjela prenijeti mijaukanjem, bilo da ju se nahrani, da joj je dosadno ili što drugo, ali „svaki mijauk je proizvoljan, naučen i privlači pozornost za razliku od nekog univerzalnog mačje-ljudskog 'jezika'“, napisao je Bradshaw.

Iako je za razumijevanje mačaka potrebno nešto više vremena za razliku od njihovih psećih kolega, znanstvenici tvrde da su i one jednako komunikativne, ali na svoj specifičan način, piše CNN.