Genetska analiza DNK Lonesome Georgea ("usamljenog Georgea"), ili galapagoške kornjače koja je doživjela najstariju dob, skupa s drugim analizama gena iste vrste (koja može živjeti oko 100 godina) pokazuje kako imaju čitav broj genetskih varijabli i varijanti povezanih s "popravkom" DNK, imunološkim reagiranjem, supresijom raka i druge karakteristike koje drugi kralježnjaci nemaju.

Njegova je vrsta, piše Science Daily, možda umrla s njime 2012. godine, ali on i ostaci drugih golemih kornjača i dalje znanstvenicima otkrivaju tajne te vrste te zašto su mogli živjeti tako jako dugo. U istraživanju sudjeluju Yale sveučilište, sveučilište Oviedo iz Španjolske te Galapagos Conservancy i Galapagos nacionalni park.

Rezultati analize objavljeni su u znanstvenom magazinu Nature Ecology & Evolution.

"Lonesome George nas iz smrti uči o životu", kaže Adalgisa "Gisella" Caccone, istraživačica sa Yalea i jedna od autorica istraživanja. 

Upravo je ona 2010. počela sekvencirati njegov gen, posljednje jedinke vrste formalnog naziva Chelonoidis abingdonii, kako bi istražila evoluciju kornjača na Galapagosu. Carlos Lopez-Otin iz Ovieda u Španjolskoj analizirao je podatke kako bi vidio koje i kakve genetske varijable omogućuju takvu dugovječnost.

"Do sada smo locirali devet oznaka starenja, a nakon istraživanja 500 gena prema toj klasifikaciji, našli smo vrlo interesantne varijante koje potencijalno utječu na šest od tih devet karakteristika kod golemih kornjača, što otvara nova vrata u istraživanju starenja i kod ljudi", kaže Lopez-Otin.

Goleme kornjače i ljudi dijele preko 90 posto DNK, a profesor Beheregaray, jedan od ko-autora istraživanja, kaže da upravo razlike čine usporedbu interesantnom.

"Neki od tih gena nisu duplicirani kod ljudi, ali jesu kod kornjača, neki imaju čak tri kopije nekog gena", kaže i navodi kako "znamo da dupliciranje gena utječe na funkciju tih gena".

Nada je da će ih moći replicirati u laboratoriju.

"Možda je upravo u tim genima caka i tajna u njihovim dugotrajnim i vrlo zdravim životima", kaže Beheregaray

Goleme kornjače mogu oboljeti od raka, ali skupa s još nekim reptilima, imaju izrazito niske rate karcinoma bilo koje vrste.

"Na kraju dana rak je vezan uz probleme tijekom dijeljenja stanica. Kad se stanica dijeli, DNK eventualno napravi grešku, a goleme kornjače su na neki način "naučile" kako to spriječiti ili maksimalno umanjiti", kaže.

"I sada imamo listi potencijalnih gena koje moramo gledati dalje, i povezati s ljudima", objašnjava.

No, iako je rad definitivno važan za čovjeka pomoći će i zaštiti golemih kornjača.

Šest je vrsta kritično ugroženo, tri je ugroženo, tri ranjivo, a jedna, možda čak i dvije vrste su izumrle. Tako je i veliki Lonesome George bio posljednji primjerak svoje vrste.