Ove godine obilježava se 100 godina od pandemije gripe iz 1918. Od 50 do 100 milijuna ih je umrlo, što predstavlja čak 5 posto svjetske populacije, a čak je pola milijarde ljudi bilo zaraženo.

Tragični ishod bio je najveća pandemija gripe u povijesti a odnijela je i milijune života mladih i zdravih osoba za razliku od pandemija gripe koje su obično odnosile života starijih osoba i djece.  

1. Španjolska gripa

Pandemija je vjerojatno dobila taj nadimak zbog Prvog svjetskog rata, koji je tada bio u punom zamahu. Glavne zemlje uključene u rat krile su podatke o stravičnim posljedicama gripe od neprijatelja, pa su izvješća o njezinom opsegu potisnuta u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. Nasuprot tome, neutralna Španjolska nije imala potrebu da taji podatke o smrtnim posljedicama pa se stvorio lažni dojam da je u Španjolskoj najviše umrlih. U stvari, o zemljopisnom podrijetlu gripe se i danas raspravlja pa neke pretpostavke ukazuju da je krenula iz istočne Azije, ali i Europe, pa čak i iz Kansasa u SAD. 

2. Pandemija je djelo 'super virusa'

Bolest se 1918. proširila vrlo brzo, ubivši 25 milijuna ljudi u samo prvih šest mjeseci. Neki su čak tvrdili da je to kraj čovječanstva, a stvorile su se i pretpostavke da je to posebno smrtonosni virus. Nedavna studija potvrdila je da je virus, iako bio smrtonosniji od ostalih sojeva, nije bitno različit od onih koji su uzrokovali epidemije kroz povijest.
Razlog visoke stope smrtnosti mogao se pripisati boravku velikog broja ljudi u vojnim logorima i urbanim sredinama, te lošoj prehrani i sanitarnoj zaštiti što je sve pridonijelo brzom širenju gripe. Mnoge smrti bile su posljedica razvoja bakterijske upale pluća zbog boravka na hladnoći. 

3. Prvi val pandemije bio je najsmrtonosniji

Zapravo, početni val pandemije, u prvoj polovici 1918. imao je relativno nisku stopu smrtnosti. U drugom valu, od listopada do prosinca te godine, uočene su najviše stope smrtnosti. Treći val u proljeće 1919 bio je smrtonosniji nego prvi, ali manje od drugog.
Znanstvenici sada vjeruju da je značajan porast smrti u drugom valu uzrokovan uvjetima koji su pogodovali širenju smrtonosnije vrste. Osobe s blagim slučajevima ostale su kod kuće, ali oni s teškim slučajevima često su bili pretrpani u bolnicama i kampovima, povećavajući prijenos smrtonosnijeg virusa.

4. Virus je ubio većinu ljudi koji su bili zaraženi virusom

U stvari, velika većina ljudi koji su se zarazili 1918. su gripu preživjeli. Nacionalne stope smrtnosti među zaraženim općenito nisu prelazile 20 posto. Međutim, stope smrtnosti variraju među različitim skupinama. U SAD-u smrtni slučajevi bili su osobito veliki među američkim stanovništvom, možda zbog nižih stopa izlaganja prošlim sojevima influence. U nekim su slučajevima bile smrtonosne za cijele zavičajne zajednice.

Naravno, čak i stopa smrtnosti od 20 posto znatno premašuje tipičnu gripu koja ubija manje od jedan posto zaraženih.

5. Dnevne terapije imale su malo utjecaja na bolest

Tijekom gripe 1918. nisu bile dostupne nikakve specifične antivirusne terapije. Tako je još uvijek u velikoj mjeri i danas, gdje većina medicinske skrbi za gripu ima za cilj podržati pacijente, umjesto da ih izliječi. Jedna hipoteza sugerira da se smrtni ishodi gripe mogu u velikom broju slučajeva, pripisati trovanju aspirinom. Medicinske vlasti tada su preporučile velike doze aspirina do 30 grama dnevno. Danas su te količine smanjene na sigurnu dozu od oko četiri grama na dan. Velike doze aspirina mogu dovesti do mnogih simptoma pandemije, uključujući krvarenje.

Međutim, čini se da su stope smrtnosti bile jednako visoke u nekim mjestima u svijetu gdje aspirin nije bio tako lako dostupan, pa se rasprava nastavlja.

6. Pandemija dominira dnevnim vijestima

Službenici javnog zdravstva, policijski službenici i političari imali su razloga za podsmijeh na spomen ozbiljnosti gripe iz 1918. godine, što je rezultiralo lošim i nedovoljnim informiranjem javnosti preko medija. Pored straha da bi ovakve vijesti mogle ohrabriti neprijatelja, htjelo se sačuvati javni red i izbjeći paniku.

Na vrhuncu pandemije u mnogim gradovima su ipak formirane karantene. Neki su bili prisiljeni ograničiti osnovne usluge, uključujući policiju i vatrogasce.

7. Pandemija je promijenila tijek Prvog svjetskog rata

Malo je vjerojatno da je gripa promijenila ishod Prvog svjetskog rata, jer su borci na obje strane bojišta bili relativno jednako pogođeni. Međutim, nema sumnje da je rat duboko utjecao na tijek pandemije. Milijuni vojnika stvorili su idealne okolnosti za razvoj agresivnih sojeva virusa i njihovo širenje svijetom.

8. Cijepljenje je spriječilo pandemiju

Imunizacija protiv gripe kakvu danas poznajemo nije se prakticirala 1918. godine i tako nije igrala nikakvu ulogu u okončanju pandemije. Izloženost prethodnim sojevima gripe mogla je ponuditi neku zaštitu. Na primjer, vojnici koji su godinama služili u vojsci pretrpjeli su niže stope smrtnosti od novaka.

Osim toga, brzo mutirajući virus vjerojatno je evoluirao tijekom vremena u manje smrtonosne sojeve. To se predviđa pomoću modela prirodne selekcije. Budući da visoko smrtonosni sojevi brzo ubijaju svog domaćina, oni se ne mogu širiti jednako lako kao manje smrtonosni sojevi.

9. Geni virusa nikada nisu bili izdvojeni

U 2005. istraživači su najavili da su uspješno odredili slijed gena virusa gripe iz 1918. godine. Virus je oporavljen od tijela žrtve gripe zakopane u Aljasci, kao i iz uzoraka američkih vojnika koji su tada bili bolesni. Dvije godine kasnije otkriveno je da majmuni zaraženi virusom pokazuju simptome opažene tijekom pandemije. Istraživanja sugeriraju da su majmuni umrli kada imuni sustav pretjerano reagira na virus - pojava poznata pod imenom tzv. "Oluje citokina".

Znanstvenici sada vjeruju da je slična pretjerana reakcija imunološkog sustava pridonijela visokim stopama smrtnosti među inače zdravim mladim odraslim osobama 1918. godine.

10. Pandemija 1918. nudi nekoliko lekcija za 2018. godinu

Teške epidemije gripe obično se javljaju svakih nekoliko desetljeća. Stručnjaci vjeruju da nije pitanje "ako", nego "kada". Iako danas više nema onih koji bi se sjećali velike pandemije gripe iz 1918. godine, možemo naučiti nekoliko lekcija. Prije svega, to je pranje ruku i cijepljenje antivirusnim cjepivom. Danas znamo mnogo više o izoliranju i liječenju velikog broja bolesnih i umirućih bolesnika, a možemo propisati i antibiotike, koji nisu bili dostupni 1918., za borbu protiv sekundarnih bakterijskih infekcija. Možda je najbolja nada u poboljšanju prehrane i standarda življenja, što pacijentima omogućuje bolje odupiranja zarazi.

U nadolazećoj budućnosti, epidemija gripe će ostati godišnja značajka ritma ljudskog života. Kao društvo, možemo se samo nadati da smo dovoljno dobro naučili pandemijske pouke kako bi uništili još jednu takvu svjetsku katastrofu.