Laži, slomljena srca. Zavaravanje, sramoćenje. Suze. Seks nakon prekida. Još suza. Još seksa poslije prekida. To je više-manje tipični scenarij koji slijedi nakon nevjere jednog partnera.

Iako možemo misliti da su oni među nama koji su slamali srca (bilo nama, bilo našim bližnjima), bešćutne, hladnokrvne zvijeri, novi video od AsapSciencea došao je do drugačijeg objašnjenja fenomena varanja. Oni naime tvrde da su neki ljudi jednostavno više predodređeni za varanje od drugih.

Zanimljivo, zar ne?!

U svojem videu, AsapScience vodi gledatelje na evolucijsko putovanje, tvrdeći da su ljudi članovi elitne skupine koju čini tek tri posto monogamnih sisavaca.A unatoč toj tendenciji prema monogamiji, mnogi i dalje masovno varaju svoje partnere. Točnije to priznaje da čini čak 22 posto odraslih osoba.

U videu se tvrdi da su neki od nas jednostavno skloniji pronalasku nekoga sa strane, za što su navodno odgovorni hormoni i genetika.

"Dopamin igra uključnu ulogu u varanju kod muškaraca i žena. On se ponekad proziva i 'hormonom sreće', a otpušta se nakon ugodnih aktivnosti poput vježbanja, jedenja ili postizanja ograzma", kaže narator u videu.

No i hormon vazopresin, koji je povezan s osjećajima poput povjerenja, empatije i društvenog povezivanja, značajno utječe na varanje partnera. Naime, u videu je rečeno da ljudi s nižom razinom vazopresina imaju manje šanse da će biti empatični prema partneru, zbog čega će ih i lakše prevariti, izvještava Mic.

Važno je doduše napomenuti da postoje još neki člimbenici koji povećavaju šansu za nevjeru, a koji nemaju veze s genetikom. To su velike razlike u plaćama partnera, kao i emotivna prtljaga iz prošlih veza.

Nakon svega navedenog, nemojte se držati ove teorije kao 'pijan plota', jer čak i ako pojedinci imaju genetski veće predispozicije da budu nevjerniji od drugih, to ne znači da bi ih se trebalo lišiti odgovornosti za njihove radnje.