Jemenom, osim što divljaju islamisti i vojska Saudijske Arabije koji su intervenirali u građanskom sukobu koji je sam po sebi loša vijest, posebno loša vijest je da ne jenjava epidemija kolere. Svakog dana prijavi se novih 5000 slučajeva oboljelih civila, koji i inače ginu pod saudijskim granatama, pa je do sada oboljelo 246.000 ljudi i poumiralo ih 1500. Prvenstveno djece. Kako izgleda kad ubija kolera, odlično je prikazao dokumentarac Al Jazeere iz 2011.

Riječ je bila o Dhaki, glavnom gradu Bangladeša, zemlji koju kolera redovito pogađa u valovima. Mohammada Shubu dovezli su u bolnicu u nesvijesti. Još toga jutra bio je u redu, a onda su krenuli povraćanje i proljev takvom žestinom da je uskoro čak nakratko izgubio i puls. U bolnici su odmah znali što im je činiti. Naprosto su mu intravenozno stali davati jednu za drugom boce slane otopine glukoze kako bi ga rehidrirali i već za pola sata Shubo je sjedio budan i razgovarao, skoro da se ništa nije dogodio.

Uzbuna Otapaju se smrtonosne bakterije stare milijune godina

Da su ga dovezli samo 10 minuta poslije, Shubo bi umro. U roku od jednog dana. Koliko god Zapad smatrao koleru smrtonosnom nevoljom iz nekih davnih vremena, ona je itekako živa dandanas. Velika epidemija izbila je nakon potresa na Haitiju 2010. Posljednjih godina pojavljuje se po državama Bliskog istoka, uništenih ratovima nakon Arapskih proljeća. Jemen je u toj kategoriji najgori primjer. Ove godine u Somaliji pobila je već 880 ljudi.

2013. je čak State Department izdao upozorenje turistima iz SAD-a koji su putovali u Havanu zbog kraće pojave na Kubi. Osim toga, kolera je stalno prisutna po Africi, u Indiji, u siječnju 2011. pojavila se čak i u Venezueli... U posljednja dva stoljeća pojavilo se čak sedam pandemija. Zapravo ništa posebno ne priječi da se ponovi pandemija iz 60-ih koja je krenula iz Indonezije, proširila se Azijom, potom Afrikom, da bi 1973. dosegnula Europu.

Jugoslavija je tada ostala pošteđena, ali je čak i u "Dnevniku malog Jurića" ovjekovječena crnohumornim štosom o snimkama iz Napulja koje su se prikazivale na televiziji, o novom značenju krilatice "vidjeti Napulj i umrijeti". Kod kolere je zastrašujuća brzina kojom ubija žrtvu koja je samo nekoliko sati ranije izgledala savršeno zdrava.

Vrijeme inkubacije je između samo 12 sati i pet dana, a trenutak u kojem su se znanstvenici iz Europe njome stali baviti bila je polovica 19. stoljeća kad se shvatilo da se kolera širi svim kontinentima, kao ništa ubijajući odjednom tisuće ljudi. 1854. britanski liječnik John Snow shvatio je da je u Londonu izvor kolere pumpa za vodu u Broad Street. Iako još nije imao pojma što je uzročnik, već to je bilo dovoljno za uvođenje mjera kojima se kolera u Londonu bitno suzbila.

A onda, 1884., njemački istraživač Robert Koch, nakon promatranja i obdukcija probavnog sustava mnoštva umrlih po Egiptu i Indiji, izolirao je uzročnika; bakteriju Vibrio cholerae. Snow je bio u pravu. Bakterija se u pravilu širila zagađenom vodom, nakon kratke inkubacije slijedili su žestoko povraćanje i proljev, zaprepaščujući gubitak tekućine iz tijela od čak jedne litre svakog sata. I naravno da mnogi, posebno djeca, od takve bolesti umru vrlo brzo.

Peradarstvo, stočarstvo... Liječnici u šoku: Vratila se kuga, strepe od epidemije

Ubrzo se pokazalo i to da od onih koji u sebe unesu bakteriju, 80 posto ih ne pokaže znakove bolesti zbog imuniteta. Po čovječanstvo je poražavajuće to što kolera izbija i danas. Primjerice, 1991. proširila se Latinskom Amerikom u kojoj kolere prethodno nije bilo više od jednog stoljeća. U jednoj jedinoj godini zabilježeno je čak 400.000 slučajeva, od kojih je umrlo 4000 ljudi u čak 16 zemalja. Srećom pa se danas od kolere doista ne mora umrijeti.

Liječnici, ako im se oboljelog dovede na vrijeme, efikasno ga spašavaju ogromnim količinama infuzije i antibioticima, a postoji i cjepivo koje se uzima oralno i koje smanjuje broj oboljelih za 60 posto. Ono što se kod kolere nije promijenilo jest da je i danas karta siromaštva više-manje i karta kolere. Odnosno da je riječ o bolesti koja opstaje zato što još uvijek veći dio čovječanstva nema pristup dovoljnim količinama pitke vode. 2015. godine 663 milijuna ljudi diljem svijeta pilo je zagađenu vodu, jer druge nije bilo.

Pa ako tko na Zapadu i misli da to nije njegov problem, svaka velika epidemija kolere opasnost je za cijeli svijet jer ima potencijal pretvoriti se u pandemiju. Unatoč tome što svijet generalno čini puno na osiguravanju pristupa pitkih vodi, već nekoliko godina u nekim dijelovima svijeta stanje je sve gore zbog suša i poplava koje su sve češće zbog klimatskih promjena.