Postoji legenda o valu koji je bio najveći u povijesti, koji ne izaziva tsunami, a prošao je 640 kilometara od Novog Zelanda, tako da nije udario nijedan otok i nijedan brod. Oceanolozi i znanstvenici su sve do nedavno bili skeptični prema toj priči, koja se doduše spominje i u povijesnim dokumentima kao "veliki val koji se iznenada pojavljuje usred Južnog polarnog oceana i isto tako iznenada nestaje".

Takvih valova u tom području je navodno bilo puno više, a nazvali su ih "tekuće Himalaje".

Zbog svega toga se to smatra jednim od najopasnijih dijelova svjetskih mora kako za pomorce tako i za brodove. Unatoč svojoj skepsi, oceanolozi su krenuli u istraživanje tog područja, jer se radi o najmanje istraženim morima.

Upravo zbog toga je novozelandska ratna mornarica, u suradnji s meteorološkim zavodom, odlučila ispustiti plutaču nekih 700 kilometara južno od obale Novog Zelanda da bi lakše proučavali događaje u tom dijelu svijetu.

Plutaču su ispustili u veljači i već u svibnju je zabilježila val visok 19,4 metra što predstavlja jedan od najviših valova ikad zabilježenih u južnoj hemisferi. Najviši val je zabilježen između Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva i bio je viši od 25 metara, ali novozelandski istraživači su već ranije upozoravali da im je cilj istražiti tekuće Himalaje, kako mornari opisuju taj dio svijeta između Novog Zelanda i Antarktike.

Zabilježeno je još nekoliko iznadprosječno velikih valova, pa su tako došli do zaključka kako se megavalovi, za koje se pretpostavljalo da se pojavljuju jednom u tisuću godina pojavljuju mnogo češće.

Tom Durrant, oceanograf iz MetOceana, ispričao je u nedavnom razgovoru za CNN da su iznimno zadovoljni podacima koji im dolaze.

"Tijekom zime su valovi u Južnom Oceanu ogromni, prosječne visine valova mogu prijeći i deset metara, a pojedini valovi mogu biti i dvostruko viši", kazao je on.