Jedne večeri su Hayley Ryczek i njen suprug otišli u omiljeni restoran. Pojeli su ukusnu večeru, a Hayley je uživala u svakom zalogaju jer je znala da mjesec dana neće ništa jesti.

Idućeg dana je počela s ekstremnom "vodenom dijetom". Autorica kuharice i blogerica iz okolice grada Pittsburgha svoje putovanje bilježila je svakog dana putem svog bloga. Točno 31 dan neće jesti ništa, ali će piti vodu, limunski sok i vitaminske tablete. Prvog dana se otisnula da gotovo deset kilometarsko pješačenje, a idući dan je pripravljala hranu za crkveno okupljanje. "Gotovo čitav dan nisam bila u iskušenju zbog hrane", napisala je ona. 

Glasni fanatici

Ona je dio male, ali iznenađujuće glasne zajednice fanatika koji su se odrekli hrane na mjesec dana ili dulje. Gubitak težine im je tek nuspojava duhovnog putovanja.

Neki su nadahnuti Isusovim postom od četrdesetak dana, neki su zaluđeni detoksikacijom ili "resetiranjem" organizma. "Nije sjajno da je Bog u svojoj mudrosti pružio nam alate za približavanje njemu dok istovremeno ozdravljamo um i tijelo", napisao je jedan od postača. Ipak, do konkretnih brojki postača teško je doći. Kritike ekstremnog dijetiranja često mogu biti i zlobne. Kako je Ryczekova ispričala za Atlantic: "Govorili su mi da lažem i da, ako još nisam umrla zbog posta, me treba ubiti".

Rekorderi

Svakoj neobičnoj tvrdnji treba pristupiti sa zdravom dozom skepse, pa tako i njenoj. Moguće je živjeti bez hrane mjesecima, a preživljavanje ovisi o količini tjelesne masnoće koja je na raspolaganju tijelu. Najdulji ikad zabilježeni post dogodio se u ranim sedamdesetima kada je mladić preživio 382 dana bez hrane. Naravno, cijelo vrijeme bio je pod liječničkom kontrolom, redovito su mu davali vitamine i on je uspio izgubiti više od 120 kilograma.

Međutim, prije nekoliko godina je jedna žena s Floride pokušala sličan pothvat i umrla je za manje od mjesec dana.

Prvih nekoliko dana Ryczekova bila je jako iritabilna. "Ponekad želim da moj suprug samo zašuti već jednom", napisala je ona. Cijelo vrijeme tvrdi da nikad nije patila od nedostatka energije te da je svakog dana kuhala večeru za muža, a našla je vremena i za preuređenje kuhinje.

Stručnjaci skeptični

Stručnjaci ipak upozoravaju da nije pametno nekoliko dana zaredom jesti. Većina ljudi, čak i pretili, gube određenu količinu mišićne mase sa svakim kilogramom viška što ga izgube. Nedostatak glukoze u krvi usporava moždane funkcije, krvni pritisak pada i tako se povećava rizik od nesvjestice.

"U nedostatku proteina i glukoze iz hrane, tijelo počinje koristiti vlastite proteine. Na kraju kanibalizirate vlastito mišićno tkivo", rekao je Thomas Wadden, šef centra za probleme u prehrani na sveučilištu u Pennsylvaniji.

Jedna od žrtava kanibalizacije je i srce. Dugoročni problemi u prehrani dovode do slabljenja srca, čak i nakon oporavka mogu se nastaviti srčani problemi. Nekad davno su liječnici pokušavali liječiti pretilost tako što bi zabranili unos hrane, a odustali su nakon što je čak pet pacijenata umrlo.

U sedamdesetima je bila popularna dijeta bazirana na tekućim proteinima. 60 ljudi je umrlo. Oboljeli od teške anoreksije najčešće umiru od srčanih problema.

Kalorijska restrikcija

Znanost iza postova je solidna. Kalorijska restrikcija jedini je način gubitka kilograma, ali ostavlja i trajne posljedice na organizam. Kako je to ispričao Grant Tinsley sa sveučilišta u Texasu, iza postova stoji fenomen pod nazivom hormesis. "Hormesis je izlaganje tijela manjim količinama nekih stresora što dovodi do prilagodbe i izgradnje otpornosti organizma. Kratkoročni postovi mogu biti mali stresori. Međutim, dugoročno gladovanje bi mogao biti veliki stresor i ostaviti trajne posljedice na organizam", rekao je Tinsley.

Smanjenje unosa kalorija tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci dovodi do toga da se organizam navikne na tu novu razinu unosa hrane. Istraživanje provedeno na nekoliko osoba koje su dulje vrijeme živjele niskokaloričnim životnim stilom pokazalo je da čak i nakon prestanka dijete moraju jesti manje od ostalih kako bi zadržali istu težinu.

Evolucija na djelu

Ryczekova i ostali pobornici izgladnjivanja kažu da su ljudi nekad stalno gladovali i da je glad zapravo prirodno stanje ljudskog organizma. Marlene Zuk, profesorica ekologije i evolucije sa sveučilišta Minnesota rekla je da iako su ljudi nekad znali gladovali, ne znači da je to bilo dobro ili da je to zdravo. "Tijelo je iznenađujuće prilagodljivo, ali to ne znači da baš svaki izazov nas ojača", kaže Zukova.

Bez obzira na motivaciju dugoročnih postača, ostaje činjenica da oni tjednima ili mjesecima ne jedu ništa. U takvoj situaciji čak i prvi obrok može predstavljati opasnost. 

Zabilježen je slučaj umjetnika Davida Blainea koji je u staklenoj kutiji postio 44 dana, ali je nakon izlaska imao problema s abnormalno niskom razinom fosfata u organizmu što je moglo završiti otkazivanjem organa. Na kraju je ipak sve dobro prošlo, ali gotovo dva tjedna je proveo u bolnici pod budnim okom londonskih liječnika.