Vulkanski otok Surtsey, na jugu Islanda, nastao je između 1963. godine i 1967. godine tijekom tri i po godine duge vulkanske erupcije koja je krenula u studenom 1963.

Erupcija je trajala do 05. svibnja 1967. godine, kada je otok dostigao svoj maksimum od 2.7 kilometara kvadratnih, a od tada erozija je uzrokovala da se otok kontinuirano smanjuje. Godine 2012. imao je 1.3 kilometra kvadratna, a najviši mu je vrh 155 metara iznad razine mora.

Bez ljudskog uplitanja i radi egzotičnog načina nastanka, otok je postao "ekološki kuriozitet" radi sjemenja koje su donijele morske struje i vjetrovi, te je sada dom pljesni, bakterijama, gljivicama, biljkama, 89 vrsta ptica, te 335 vrsta beskralježnjaka.

Otok se nalazi 32 kilometra od južne obale Islanda, i otvoren je isključivo za nekolicinu znanstvenika koji su dobili dozvolu raditi u svom vlastitom laboratoriju.

Vulkanolozi su otok proučavali tijekom erupcije, a kasnije su otokom fascinirani bili botaničari i biolozi.

Šačica posebno odabranih spava u jednoj kućici, sa nekoliko kreveta i radiom za nuždu kojeg napaja solarna energija. 

Detaljno ih se pregleda prije dolaska kako na sebi ne bi donijeli neko "strano" sjemenje, a kada odlaze, njihov se bunker uništava. 

U jednom je slučaju ljudski izmet nedovoljno uništen pa je na "gnojivu" izrasla rajčica koja je također - uništena.

Oni koji odluče tamo putovati biti će uhićeni. Neki su dječaci svojedobno ukrali plovilo te odlučili doći na otok zasaditi krumpire. Usjev je uništen, a oni su strogo kažnjeni.

Kod Surtseyja je važno da je nešto što se inače "rađa" milijunima godina, ovdje je nastalo u pedesetak godina. 

Kanjoni, grebeni, plaže i sedimenti nastali su u nezamislivo kratkom roku. Biolozi su također u čudu kako su brzo i efikasno biljke, životinje i ptice kolonizirale Surtsey.

"Sada imamo potpuni i cjeloviti ekosistem tamo", kaže islandski Institut za prirodne znanosti.

Upravo radi tog rijetkog biološkog bogatstva o kakvom bi Darwin mogao samo sanjati, svaki neovlašteni pristup strogo se sankcionira.