Asteroidi su zanimljivi, zgodni, znanstvenicima od neprocjenjive važnosti za objašnjavanje Sunčevog sustava u prvom redu, ali i svemira uopće. Ipak, s njima je problem u tome što više znamo o njima, to smo svjesniji da su asteroidi dio prirodnog ciklusa umiranja i stvaranja, čak i života na planetima. A kako je i Zemlja tek samo još jedan od tko zna koliko kvadrilijuna planeta...

Dokument iz 1967. Hrvatska među rijetkima nije potpisala da svemir nije ničiji

Sreća s njima je u tome što se takve gromade, kadre pobiti skoro sav život na planetu, u Zemlju imaju običaj zabijati tako rijetko da je posljednji to učinio prije 65 milijuna godina. Ipak, na kocki je toliki ulog, ako se nas sedam milijardi potomaka drevnih primata pita, da itekako vrijedi da agencije poput NASA-e uzimaju u obzir i najmanje takve opasnosti.

Prema najnovijem izvještaju NASA-e, koji se temelji na izvještaju od prije dvije godine, američka svemirska agencija traži način kako da koordinira sve moguće državne organizacije kako bi što bila što bolje u stanju otkrivati, pratiti i, ako baš zatreba, i uništiti asteroide koji bi u nekom trenutku predstavljali opasnost po naš planet. Priča nije od jučer. NASA je odobrenje američkog parlamenta ovakav zadatak dobila još zakonom iz 2005. NASA je shodno tome dobila svog službenika za planetarnu obranu, Lindleyja Johnsona koji je nedavnoj tiskovnoj konferenciji objasnio kako stoje stvari danas.

„Ako bi došlo do stvarne opasnosti, mi smo danas spremni zajedno prionuti, smisliti rješenje i potom to proslijediti Kongresu“, kazao je. Kako bi besmisleno bilo da se resursi troše na uzbunjivanje pri prijetnji „sitneži“, primjerice, veličine autobusa koja bi bila u stanju nekome zagorčati život, ali ne i napraviti iole ozbiljnu štetu u planetarnim razmjerima, u NASA-i su granicu postavili na asteroide promjera do oko 150 metara. Čak i takve asteroide, i to unatoč svim čudesima moderne tehnologije 21. stoljeća, nije lako otkriti.

A opet, kad bi takav dospio do Zemlje, o planet bi se razbio silinom ekvivalentnom nuklearnoj eksploziji poput 60 milijuna tona TNT-a. Riječ je o eksploziji kakvu nije u stanju razviti niti najmoćnija nuklearna bomba na svijetu, unatoč svoj maštovitosti poslovično krajnje autodestruktivne prirode ljudske rase. Bilo bi, zapravo, dovoljno loše čak i samo da takva gromada dođe do Zemljine atmosfere i tu eksplodira.

Znanstvenici smatraju da u, izrazimo se eufemistično, domeni naše Zemlje oko Sunca kruži oko jedan milijun takvih ili većih gromada, a da smo ih mi, odnosno naši vrijedni astronomi, do sada uspjeli otkriti samo jednu trećinu. Koliko mogu biti neugodni čak i puno manji asteroidi osjetili su na svojoj koži stanovnici Čeljabinska kojima je 2013. iznad glava eksplodirao jedan promjera od oko 20 metara i napravio sveopći kaos po gradu, uz mnoštvo tisuća porazbijanih prozora i na sve strane ozlijeđene ljude.

Što se tiče onog koji je 1908. godine potpuno poravnao kilometre tajge u Tunguskoj u Sibiru, doslovno ekvivalenta nuklearne bombe, taj je bio promjera, procjenjuje se danas, 45 metara. Da je takav udario u kakvo gusto naseljeno područje na Zemlji, žrtve bi se brojale u milijunima. Jedan od načina koji znanstvenici vide kao kvalitetan način uzbunjivanja pred prijetećim asteroidima, bio bi teleskop u orbiti oko Zemlje, opremljen infracrvenom snažnom kamerom.

Jupiterova praćka Otkrili asteroid na totalno pogrešnom mjestu!

Upravo na takvom projektu od prošle godine NASA i radi, ali je zapela u fazi napredne studije – prema jednim tumačenjima zbog tehnoloških, prema drugima zbog financijskih prepreka. Vrijeme je inače pokazalo da bi takvu „igračku“ oko Zemlje vrijedilo imati. U svakom slučaju pokazalo je to iskustvo iz travnja kada je jedan takav, promjera oko 100 metara, otkriven samo 21 sat prije nego što je prozujao između Zemlje i Mjeseca na točno pola razdaljine.