Vijest koju donosi The New Scientist glasi da su znanstvenici na pragu otkrivanja, odnosno dokazivanja 18. vrste leda. Uopće je čudesno da je moderna fizika, pored kockica leda iz zamrzivača, do sada otkrila još 16 ledenih stanja, da bi sada bila na domak dokazivanja poroznog leda u obliku gela, posljedično vrlo niske relativne mase. U ledu koji poznajemo kao "normalan" molekule vode se pri opadanju temperature u jednom trenutku organiziraju u čvrstu heksagonalnu kristalnu strukturu.

Eventualno u kubnu strukturu ukoliko su takvi uvjeti s temperaturom i tlakom u gornjim dijelovima atmosfere. To su jedina dva oblika leda koji se javljaju u prirodi na Zemlji. Odakle onda ikome ideja da bi negdje nekako moglo postojati više vrsta drugačijeg leda? Ako bi se led smrzavao na tlakovima višima od ovih u prirodi, njegova kristalna struktura bila bi gušća nego kod normalnog leda. Ako bi se voda smrzavala na nižim tlakovima, dolazimo do rjeđih struktura.

Odatle i razlika već i kubne u odnosu na heksagonalnu strukturu. Na kraju struktura može postati toliko rijetka, toliko lagana da više nalikuje na zrak nego na kruto stanje. Do sada su poznate dvije vrste leda s niskom gustoćom. Fulereni su gustoće 80 posto običnog leda, oblika su poliedara položenih u kuglastu strukturu, zeolitski led je između 50 i 90 posto i podsjeća na mineralnu strukturu zeolita. Pored toga, ima ih još 14 vrsta koje su gušće od kockica koje držite u zamrzivaču.

Klimatske promjene Ako se ovaj ledenjak otopi, more će porasti 3,5 metara

Zeolitski led je za ovu priču posebno zanimljiv jer im je kristalna struktura poput lego tornjeva. A to je i razlog zašto su se Masakazu Matsumoto i škvadra sa Sveučilišta Okayama u Japanu neko vrijeme igrali "Jengama", pokušavajući smisliti kako bi mogli dobiti led kristalne strukture takve da i dalje imaju tornjiće, ali da oni budu rjeđi od zeolitskog leda.

Provjerili su nešto više od 300 nanostruktura, što zvuči i što jest vraški komad posla i shvatili da su u pravilu svi "zračni ledovi" bili stabilni na temperaturama oko apsolutne nule i potom postajali nestabilni kako je temperatura rasla. Otkrili su da se najrjeđa struktura može složiti s molekulama vode posloženima u oblike na osnovi šipki i čvorova. Na kraju su dobili nešto poput strukture dvorca iz bajke, samo na nanorazini.

Još uvijek tek u kompjuterski dokazanim modelima, tako da sad vrijedno rade na slaganju uvjeta izrazito niskog tlaka i niskih temperatura točno takvih koje bi od vode napravile ovakvu strukturu. I kog vraga sve to nekome treba? Prvo za razumijevanje fizike molekula vode. A drugo za otkrivanje u kojim oblicima se voda može očekivati na egzoplanetima, znači po svemiru izvan Sunčevog sustava, na kojima apsolutno sigurno postoje drugačije vrste leda u prirodi od ovoga po kojem se na Zemlji ljudi, primjerice, kližu tijekom zime.