U SAD-u se praznik recikliranja, zeleni dan, obilježava ovog tjedna. Praznik je to kojim se šalje poruka kako je smeće, otpad potrebno reciklirati i održati što dalje od cesta, i prirode.Ta praksa ima niz svojih prednosti, a među njima je i smanjivanje emisije ugljičnog dioksida, pa tako svaka tona recikliranih aluminijskih konzervi, oko 64.000 njih, pomaže da 10 tona manje ugljičnog dioksida završi u atmosferi. 

No recikliranje nije čudotvorni lijek koji će izliječiti 'bolesti' klimatskih promjena. Kako bi smanjili drastične posljedice koje je naše ponašanje ostavilo na Zemlji, moramo pokrenuti i neke velike promjene koje će dovesti do drastičnih smanjenja, posebno stakleničkih plinova koji nastaju u nizu sektora, poput industrije, poljoprivrede i ostalo, piše Business Insider. 

"Globalno zatopljenje ne možemo zaustaviti. Sve što se dogodilo dosada ukorijenjeno je u našem sistemu", rekao je Gavin Schmidt, direktor NASA Goddard instituta za proučavanje Svemira. 

Nespremni za sutra Klimatski izvještaj: Slavonija i Baranja postat će pustinje

Do te mjere je naše ponašanje ostavilo traga na Zemlji da i čak sutra emisiju ugljičnog dioksida svedemo na nulu, ljudi bi morali stoljećima rješavati posljedice koje su nastale do danas. Čak i tada, emisija ne bi prestala odmah u istom trenutku. Ključ je, kako kaže Schmidt, usporiti klimatske promjene dovoljno da bi se mogli što bezbolnije prilagoditi onome što nas očekuje. 

2016. godine prosječna temperatura na Zemlji bila je 1,26 stupnjeva veća od pred industrijskih prosjeka, i tako se opasno približila onom limitu od 1,5 stupnjeva kojeg su odredili klimatski stručnjaci. Ne prijeći preko te granice bit će veliki izazov za sve zemlje, posebno nakon što je američki predsjednik Donald Trump klimatske promjene nazvao "prijevarom" i najavio kako će se SAD povući iz tog sporazuma. Njegova odluka došla je u trenutku kada su znanstvenici zabilježili najtopliju godinu od 1880. godine. 

"Mislim kako je taj cilj zadržavanja ispod granice 1,5 stupnjeva nemoguće ispuniti", kaže Schmidt. Procjenjuje kako ćemo tu granicu prijeći do 2030. godine. 

No optimističan je u slučaju zadržavanja porasta temperature na granici do dva stupnja, što je povećanje kojeg UN želi izbjeći. 

Mogla bi to biti točka s koje više nema povratka. Istraživači strahuju kako ćemo, ako se ta granica od dva stupnja preskoči, biti na putu prema "stakleniku na Zemlji", što je scenariji u kojem će temperatura neosporno porasti za četiri ili pet stupnjeva.

Ako pretpostavimo, optimistično, da ćemo završiti negdje između granica željenog cilja od 1,5 i 2 stupnja povećanja temperature, mogli bi na kraju ovog stoljeća gledati svijet s temperaturama prosječno tri stupnja višim od danas. No prosječna temperatura na površini ne prikazuje cijelu sliku. Temperaturne anomalije, tj. ono koliko temperature u određenim područjima odskaču od prosječnih, normalnih, će biti česta pojava. 

Temperature na Arktiku skočile su iznad zamrzavanja u 2016. godini, što je neobično vruće za to područje. Takav tip abnormalnosti događat će se sve češće. Godine poput te 2016. godine, u kojoj su zabilježene najniže razine leda na površini mora, postat će uobičajene. Ljeta na Grenlandu tako bi mogla biti potpuno bez leda do 2050. godine. 

U ljetu 2012. godine 97 posto ledene površine Grenlanda počelo se topiti. To je pojava koja je tipična jednom u stoljeću, no mogli bi svjedočiti ekstremnom otapanju ledne površine poput te svakih šest godina do kraja stoljeća. Pozitivno je što će led na Antarktici ostati relativno stabilan i tako minimalno doprinijeti porastu razine mora. 

No, neočekivani kolaps leda mogao bi iznenaditi istraživače sa dodatnim porastom razine mora. Čak i po najboljem scenariju oceani su na putu da zabilježe podizanje razine od oko metra, što bi moglo dovesti do četiri milijuna izbjeglica, onih koji će ostati bez svojih domova. Po nekim puno hrabrijim i crnijim scenarijima taj će broj biti 300 milijuna do 2050. godine. 

Morske obale diljem svijeta mogle bi biti potpuno neprepoznatljive do 2100. godine.

Tako se pretpostavlja da će novo središte Amazona na Queensu biti poplavljeno do 2050. godine. Ako čovječanstvo pređe tu granicu od dva stupnja i postane staklenik, lokacija će biti pod vodom do 2100. godine. Oceani apsorbiraju više od jedne trećine ugljičnog dioksida iz atmosfere  i tako potiču njihovo zagrijavanja i kiselost, što će se nastaviti porastom temperature. 

U tropima bi tako mogli nestati koraljni grebeni, po najboljem scenariju ugroženo je polovica koraljnih grebena. Razorne posljedice možemo vidjeti čak i danas. Ako i smanjimo emisiju plinova, ljeta u tropskim područjima mogla bi zabilježiti povećanje od 50 posto svojih ekstremno toplih dana do 2050. godine. Prema sjeveru biti će 10 do 20 posto toplijih dana godišnje. 

Nekim regijama klimatske promjene mogle bi donijeti i dobro, poput San Diega u kojem bi se mogao povećati broj dana s "blagim temperaturama". No još uvijek se nalazi blizu obale i prijeti mu problem sa podizanjem razine mora. Slučajevi poput ovog zapravo su iznimke, a ne pravilo. 

Bez kontroliranja emisije, u tropima bi se mogle zadržati neobično tople temperature tijekom ljetnih dana. U umjerenim područjima, zonama, 30 posto dana zabilježit će temperature koje danas smatramo neobičnima. 

Čak i manje zagrijavanje opteretit će izvore vode. Po istraživanju objavljenom 2013. godine znanstvenici predviđaju kako će svijet bilježiti sve više sušnih razdoblja i to sve češće. Tako bi klimatske promjene mogle uzrokovati suše na 40 posto područja, što je dvostruko više nego danas. 

A tu je i vrijeme. Snažnije i češće bit će prirodne katastrofe, oluje, požari i toplinski valovi, koji se već događaju, a još će ih više biti oko 2070. i dalje. 

Uragani su postali već razorniji zahvaljujući povećanju temperature oceana, i umjerenog podizanja razine mora, što snažne oluje dovodi do unutrašnjosti. Promjene klime uzrokovane emisijom oluje čine prepunim kiše, što i potiče poplave. 

Promjene dovode i do sve više toplijih i suših dana u regijama u kojima je rizik od požara velik, poput Kalifornije. I tako se zapravo povećava rizik od uništavajuće vatrene stihije. Nedavno je na tom području započeo najsmrtonosniji požar u povijesti, i to u vrijeme kišne sezone, barem je to donedavno bila kišna sezona.

Upravo sada čovječanstvo stoji na litici, ako ignoriramo upozoravajuće znakove, mogli bi završiti s onim što Schmidt predviđa "jako raznolikim planetom", toliko drugačijim koliko je današnja klima kad ju uspoređujemo sa drevnim ledenim dobom. 

Ili možemo biti inovativni. Većina onih optimista predviđa kako ćemo negativnu emisiju doseći do 2100. godine, što bi značilo da se apsorbira više ugljika nego što se emitira. Rješenja ne moraju biti radikalna poput prekrivanja svijeta solarnim pločama ili vjetrenjačama. 

Nuklearna tehnologija koja je zaživjela 60-ih godina prošlog stoljeća mogla bi pomoći u borbi protiv klimatskih promjena.Schmidt tako kaže kako bi Zemlja 2100. godine mogla biti negdje između "malo toplije nego danas i puno toplije nego danas". A to bi mogla biti vrlo velika razlika, posebno što se tiče spašavanja života. Milijuna života.