Grenland je danas nulta točka otapanja ledenog pokrova Zemlje uslijed klimatskih promjena, točnije, globalnog zagrijavanja. Sve zbog čovjekovog ispuštanja u atmosferu ugljičnog dioksida. Pojedinačno, Grenland je daleko najveći izvor vode koja curi u oceane uslijed otapanja stotinama tisuća godina starih ledenjaka i danas otapanje tog ledenog otoka uzrokuje dvostruko veći rast razine mora nego što ga uzrokuje otapanje Antarktike.

Klimatske promjene, odavno je već jasno, dovode do katastrofalnih požara diljem svijeta, posebno na jugu Europe, što je Hrvatska bolno iskusila i ovog ljeta. A osim toga i do poplava, rekordno razornih uragana po Karibima kao ove sezone, tajfuna, svih zamislivih klimatskih ekstrema diljem planeta, posljedično izumiranja životinjskih i biljnih vrsta, gladi, bolesti, ratova...

U ovoj priči, što se tiče Hrvatske kao zemlje izrazito oslonjene na svoju jadransku obalu, jedna od najgorih posljedica vrlo brzo će biti, prema svim predviđanjima, posebno onima NASA-e, rast razine mora. Sve da ovog trenutka čovječanstvo prestane koristiti ugljen, naftu i plin, te krčiti šume, do kraja stoljeća mogli bismo očekivati rast razine mora do možda i jednog metra uslijed otapanja do jučer "vječnog leda".

U ovoj fazi Grenland se otapa najbrže jer se nalazi u arktičkom polarnom krugu koji se trenutno zagrijava dvostruko brže od prosjeka ostatka svijeta. Čak i ako zanemarimo skori potpuni nestanak leda na Arktiku, otapanje Antarktike i ledenjaka diljem svijeta, u slučaju da čovječanstvo ne poduzme dovoljno za zaustavljanje klimatskih promjena, otapanje samo Grenlanda prouzročit će rast razine mora od sedam metara.

Svijet naših unuka, praunuka, prapraunuka u Hrvatskoj u tom će slučaju biti apsolutno drugačiji i jeziv u odnosu na ono što imamo danas. Otopljeni Arktik, Antarktik, ledenjaci diljem svijeta nezamislivi broj metara samo bi naslagali povrh toga. Što se Hrvatske tiče, sedam metara značilo bi praktično nestanak Rovinja, Poreča, Fažane, Umaga, Novigrada, razbijanje Brijuna na nekoliko hridi, prodiranje mora dolinom rijeke Mirne sve do Motovuna i dalje, skoro do pola širine Istre.

Ista stvar dogodila bi se i uz dolinu rijeke Raše. Potopljena bi bila skoro trećina Pule, razbijene na nekoliko hridi i poluotočića.

Pisali smo da bi uz rast mora od 10-ak metara u Rijeci Trsatska gradina jednog dana osvanula na novoj "rivi". Samo uz izolirano otapanje Grenlanda i rast mora od sedam metara Rijeka ne bri prošla puno bolje. Unatoč strmoj obali, više ne bi imala ni rivu ni luku, ni širok pojas skoro cijelog centra uz more, najveći dijelovi bolničkog kompleksa bili bi neupotrebljivi ili sasvim potopljeni.

Rab bi se pretvorio u tri manja otoka. Goli otok sveo bi se na sitnu hrid usred mora. Ne bi više bilo niti Nina niti Skradina niti povijesne jezgre Zadra, kao uostalom i pola tog grada uopće, a Biograd bi odavno postao "Biograd pod morem". Vransko jezero postalo bi duboki zaljev, Šibenik bi prošao slično kao i Rijeka.

 

 

Trogiru bi se dogodilo identično kao i Zadru, Kaštela bi dijelila sudbinu Šibenika i Rijeke, a nestalo bi i pola Solina. U Splitu bi se na Poljudu mogao igrati još samo vaterpolo, u luci bi mogle pristajati samo podmornice, potopljene bi bile sve uvale od Marjana do Stobreča kao i Dioklecijanova palača i, uopće, Split bi postao disfunkcionalan, vjerojatno pogodan za kakav takav život na još samo pola svoje današnje površine.

Isto bi se dogodilo svim gradićima na potezu od Omiša, preko Makarske, dalje na jug. A tamo... Nestale bi i Ploče i Metković, delta rijeke Neretve postala bi zaljev koji bi se uzvodno protezao čak i dalje od Počitelja duboko u BiH te bi progutao i Park prirode Hutovo blato.

Sudbina Dubrovnika bi, pak, bila - kao što su je nedavno opisale svjetske znanstvene publikacije – takva da bi se ubrojio među najgore stradale znamenite gradove svijeta i više ne bi postojala njegova stara povijesna jezgra.

2010. godine Grenland se otapao skoro po cijeloj svojoj površini. Ove godine otapanje se nastavilo, ali po prvi u dva desetljeća put nešto manje nego prijašnjih godina. Utješna godina, međutim, nije utješna zato što ispada da je 2017. godina na Grenlandu bila anomalija. A i nije značila zaustavljanje gubitka leda, nego samo malo sporiji gubitak leda.

Na Grenlandu su zabilježene najkritičnije točke s najbržim otapanjem, na kojima su se doslovno pojavile prave pravcate rijeke koje teku s ledenjaka i buše ih. Na videu niže možete vidjeti što se dogodilo glečeru Helheim na Grenlandu u samo nekoliko sati. Sva kataklizmička dramatičnost snimke postaje sasvim jasna ako si se uspije predočiti da je pukotina koja se vidi na snimci visoka oko 100 metara, te da je duljine oko 6,5 kilometara.

Ako se kome da detaljnije proučavati što se događa samo na toj jednoj sićušnoj točki, jednoj od mnoštva sličnih po Grenlandu i cijelom svijetu, može to pronaći na ESA-inoj stranici ovdje. Na kraju, sav taj led koji se obrušava u Atlantski ocean, u moru se otapa, te vodene mase koja se mjeri u gigatonama stižu i do Jadranskog mora. Prema modelu Jet Propulsion Laboratory NASA-e i CALTECH-a uz obale Dubrovnika razina mora svake godine naraste za oko 2,5 milimetara, što se iz godine u godinu ubrzava.

Od toga, samo na otapanje leda s Grenlanda otpada 11,7 posto rasta razine mora. Slične brojke vrijede i za Trst tako da se ovakvo stanje može primijeniti na cijelu slovensku, hrvatsku i crnogorsku stranu Jadrana. CNN je nedavno napravio dramatičnu interaktivnu reportažu o utjecaju Grenlanda i tamošnjeg otapanja uslijed klimatskih promjena na cijeli svijet.

Express je nedavno pisao o tome što sveukupno očekuje gradove na Jadranu ukoliko čovječanstvo nastavi na ovaj način sve gore zagađivati atmosferu s CO2, kao i o tome što očekuje svjetske metropole uz more u slučaju rasta od samo dva odnosno četiri metra, skupa s animacijama. Samo otapanje Grenlanda, izolirano, što zapravo i nije moguće da se dogodi izolirano, ali bi doista dovelo do rasta razine mora diljem planeta Zemlja od sedam metara.