Otkrili novu vrstu morskog psa - sličan je vanzemaljcima
Tog inače sasvim običnog radnog dana volonterka The Field Museum u Chicagu, Karen Nordquist, bavila se svojim uobičajenim poslom. Pregledavala je drevni mulj u potrazi za sićušnim fosilima kad je otkrila nešto sasvim drugačije. Bio je to mulj pronađen oko mjesta iskopa njihovog najpoznatijeg i najočuvanijeg primjerka iz muzeja - Sue T. Rexa.
Posebno se iznenadila kada je pregledavajući taj mulj slučajno otkrila novu vrstu morskog psa. Naime, znanstvenici proučavaju uzorke mulja kako bi otkrili tragove vremena i drevnih stvorenja koji su tada živjeli i umrli. U tom mulju pronađeni su ostaci kostiju ptica i dinosaura, a uz pomoć krokodilskih zuba pronađeni su dokazi postojanja okoliša poput močvarnog.
"Nije bilo lako odgonetnuti što je to bilo, no kada sam se okrenula vidjela sam odbljesak", rekla je Nordquist.
Daljnja ispitivanja na fosilima iz Južne Dakote pokazala su i nešto sasvim neočekivano - zube morskog psa i to nove vrste morskog psa. Ta su otkrića pokazala kako je drevno more koje je jedno davno prekrivalo Nebrasku imalo brojne pritoke koji su obuhvaćali i Dakotu, u kojoj je pronađen ovaj mulj. Ova posebna vrsta morskog psa Galagadon nordquistae dužine je oko 30 centimetara, sa zubima od jednom milimetra. Sličan je izvanzemaljcima iz video igre Galaga, pa su ga zato nazvali Galagadonom, piše Popular Mechanics.
Nedavno je Karen Nordquist otkrila kako sada ova nova vrsta koju je otkrila nosi njezino ime.
"Jako sam iznenađena i velika mi je čast što su to napravili jer se to ne događa tako često", naglasila je.
Kustos u muzeju i jedan od autora članka objavljenog u Journal of Paleontology Peter Makovicky opisuje kako je svijet u kojem je taj morski pas živio imao plitki ocean s nizom vodenih puteva, a posebno onih u Dakoti za koje se vjeruje kako su bili slatkovodni.Vjeruje se i kako je to bilo mjesto uzgoja tog morskog psa, a njegovi današnji nasljednici mogu se pronaći u vodama oko otoka u Indoneziji.
"Budući da smo pronašli tako malene zube moguće je kako je to bilo mjesto gdje su se oni razvijali", naglašava Makovicky.
Sue i Galagadon, bez obzira na njihovu poveznicu s ovim muljem, vjerojatno nisu baš dolazili u kontakt. Taj mulj stigao je s ostacima dinosaura 1997. godine. Nije neobično da se takvi ostaci koji su pronađeni oko fosila sačuvaju pa je tako mulj ostao u skladištu 10 godina prije nego je nekome palo na pamet da s njim nešto napravi.
"Bio je u našoj kolekciji čitavo desetljeće, dok Bucky Gates, prvi autor ovog dokumenta, u Chicagu nije započeo projekt detaljne pretrage tog mulja i svih materijala", naglašava.
Ni jedan drugi ostatak tog morskog psa nije pronađen a kako kaže Makovicky, najvjerojatnije su imali kosti poput ostalih kralježnjaka, no na kraju su razvili kostur od meke hrskavice. To znači kako su mogli preživjeti samo tvrđi dijelovi poput zubiju, i nekih kljova.
"Dobivanje bilo čega drugog iz kostura jako je rijetko i događa se samo u rijetkim prilikama",objašnjava.
Možda će tako ti milimetarski zubi biti zapravo jedino što ćemo ikada vidjeti od tog morskog psa. Ne bi ni do toga došli da netko nije odlučio kako će malo pročačkati po drevnom mulju koji se nalazi duboku u skladištu.