Viruse možete vidjeti u brojnim oblicima i veličinama, ali samo pod mikroskopom. Dok neki virusi, kao što su neki tipovi gamma herpes-virusa, mogu pružiti određene benefite ljudima, neki drugi su tako smrtonosni da samo čudo može spasiti ljude zaražene ovim virusima.

H5N1 - ptičja gripa

Kad je ptičja gripa prvi put došla na naslovnice svjetskih medija 1997. godine, već je ubila dvadesetak ljudi u Hong Kongu. Broj ubijenih ljudi je relativno mali, ali ono što je čini iznimno opasnom je činjenica da ljudski organizam nema nikakve mehanizme obrane, piše portal Grunge.

Ptičja gripa dovodi do obilatog krvarenja u plućima što dovodi do spore, bolne i gotovo neizbježne smrti. Trenutačno ne postoji ni cjepivo protiv te gripe, a stopa smrtnosti se procjenjuje na 60%. Najgora stvar u svemu je što su Nizozemci stvorili umjetnu varijantu virusa koja se može širiti izravno među ljudima. Dosadašnje varijante ptičje gripe šire se samo među pticama i s ptica na ljude. Budući da ljudski organizam ne posjeduje odgovarajuće obrambene sustave, samo jedna epruveta te "nizozemske varijante" stvorila bi globalnu zdravstvenu katastrofu.

Ebola

Za ebolu je čuo praktički čitav svijet nakon nedavne epidemije u zapadnoj Africi, ali već stoljećima ta bolest hara tropskim područjima Afrike. Smrtnost je do sad bila oko 50%, ali u nekim nedavnim epidemijama je to bilo i do 90%. Nevjerojatno je zarazna i širi se tjelesnim izlučevinama što je inspiriralo brojne autore da svoje viruse utemelje na eboli. Naime, popularna serija filmova i video-igara Resident Evil inspirirana je ebolom.

Sami virus razmnožava se unutar stanice koju uništava iznutra, nalik alienu iz poznatog istoimenog filmskog serijala. Ebola praktički uništava sve organe ljudskog tijela, ali ni to nije najstrašnije. Kako je pokazala epidemija 2014. godine, čak i ljudi zaštićeni nepropusnim odijelima mogu se zaraziti.

Bjesnoća

Nevjerojatno je lako spriječiti tu smrtonosnu bolest, ali u siromašnijim krajevima svijeta gdje ne postoji kultura cijepljenja pasa protiv bjesnoće, ljudi se dosta lako zaraze. Vrijeme inkubacije, vrijeme do pojave prvih simptoma, može trajati čak i do godinu dana zato što to vrijeme najviše ovisi od količine virusa koji je ušao u tijelo. Prvi simptomi su bolovi i peckanje oko mjesta ugriza, ali može doći i do upale mozga i kralježničke moždine. Nakon toga žrtva počne iskazivati standardne simptome bjesnoće; hiperaktivnost, lako se uzbudi i počne iskazivati strah od vode.

Nakon nekoliko dana ludosti, straha i pretjeranog slinjenja, žrtva umire od zatajenja srca i pluća. Na svu sreću, epidemije bjesnoće su iznimno rijetka pojava, ali dobro je znati da neki dijelovi svijeta i dalje imaju problema s takvim bolestima.

Vodene kozice

Vodene kozice su ružna i pomalo kukavička bolest zato što su njene žrtve najčešće mlađe od 5 godina. Ako ste poslušali ljude iz udruge Cijepljenje - pravo izbora, niste cijepili dijete protiv vodenih kozica i samo je pitanje kada će vaše dijete dobiti osip, početi kašljati i možda dobiti upalu mozga. Tijekom liječenja preporučuje se korištenje vitamina A kako bi se izbjegla sljepoća nakon prolaska bolesti. Kozice imaju relativno nisku stopu smrtnosti, ali bolesti koje slijede nakon tipične zaraze su upala pluća, sinusitis i bronhitis.

Marburški virus

Ovaj virus smatra se najsmrtonosnijim virusom na svijetu i to s jako dobrim razlogom. Stopa smrtnosti marburškog ubojice je 88%. Simptomi počinju gotovo odmah nakon same zaraze, a uključuju povraćanje, proljev, unutrašnje i vanjsko krvarenje te otkazivanje organa. Sami uzrok smrti je gubitak krvi i dehidracija, a čak i nakon smrti oboljelog virus ostaje aktivan i može se proširiti nepažljivim baratanjem leševima.

Trenutačno ne postoji ni lijek ni cjepivo protiv marburškog virusa, a jedina nada je da će intenzivna skrb liječnika omogućiti što bezbolniju smrt.

HIV/AIDS

Ovih dana se nešto manje govori o tom virusu, ali i danas ubija više od milijun osoba svake godine. Sami virus HIV-a nije smrtonosan, ali zato što uništava bijele krvne stanice, ljudski imunosni sustav je oslabljen do te mjere da i obična prehlada može ubiti. Cjepivo još uvijek ne postoji, ali značajni napreci u medicini su doveli do toga da oboljeli mogu uspješno živjeti godinama nakon zaraze.

Antraks

Prvi put na ovoj listi riječ je o bakteriji što znači da je moguće liječenje antibioticima. Međutim, vrijeme u kojem je antraks podložan djelovanju antibiotika relativno je kratko i pacijentima prijeti gotovo sigurna smrt ako na vrijeme ne prepoznaju simptome.

Simptomi zaraze antraksom razlikuju po mjestu zaraze, a takvih je nekoliko. Primjerice, ako ste se zarazili antraksom putem otvorene rane, dobit će bolne čireve oko rane i nakon toga će se pojaviti jedan crni čir negdje oko glave ili šaka. To je znak sigurne zaraze antraksom.

Sama bakterija najčešće se širi među biljojedima i radnici na farmama krava najviše su u opasnosti od antraksa. Samu bakteriju je moguće i poslati poštom, kao što je bio slučaj u nekoliko terorističkih napada 2001. godine.