Paraplegičar je uspio prohodati koristeći tek snagu mozga. Pacijent koji je paraliziran posljednjih pet godina, otkad je ozlijedio leđnu moždinu, prvi je s takvom povredom koji je uspio prohodati bez prostetičkih udova ili pomagala za hodanje.

Znanstvenici vjeruju da je ovo značajni prvi korak u demonstriranju da direktna kontrola uz pomoć mozga može preokrenuti učinke potpune paralize i povratiti funkcije u oduzete udove.

Koristeći elektroencefalogram (EEG), neinvazivni test koji otkriva električnu aktivnost u mozgu, znanstvenici sa Sveučilištu u Kaliforniji - Irvine, mogli su pratiti signale dok su putovali kroz elektrode postavljene na pacijentovim koljenima.

Pacijent je 19 tjedana trenirao dok je bio podignut pet centimetara iznad zemlje kako bi mogao slobodno kretati nogu, prije nego je konačno prešao 3.66 metra na čvrstom tlu.

"Čak i nakon godina paralize mozak može proizvesti moždane valove koji se mogu iskoristiti kako bi se omogućila osnovna pokretljivost", objasnio je dr. An Do, jedan od glavnih istraživača studije.

"Dokazali smo da možete povratiti intuitivno, mozgom kontrolirano hodanje nakon povrede leđne moždine. Ovaj neinvazivni sustav za stimulaciju mišića nogu predstavlja obećavajuću metodu te je napredak u odnosu na trenutačne mozgom kontrolirane sustave koji koriste virtualnu stvarnost ili robotski egzoskelet."

Pri ponovnom upoznavanju mozga s konceptom hodanja, mentalni trening koji se izvodi u virtualnoj stvarnosti pomaže da pacijent nauči kontrolirati svoj avatar. S druge strane, nužan je i fizički trening kako bi se ojačali mišići nogu koji već nakon kratkog razdoblja mirovanja brzo atrofiraju. 

I premda protetika ubrzano napreduje, mogućnost korištenja vlastitih nogu vijest je koja će oduševiti sve paraplegičare diljem svijeta, bez obzira što je riječ tek o jednom pacijentu te je još mnogo rada pred znanstvenicima, piše Daily Beast. 

Njihov sljedeći korak bit će stvaranje implantata za mozak koji bi zrcalili učinke njihovog postignuća, tj. uklonili potrebu da pacijenti nose EEG kapicu i prateću opremu koja ide uz nju, pa bi se manje opterećeni, lakše i brže kretali, i to bi mogli činiti kad god požele.