Na masturbaciju se nekoć gledalo kao na prirodnu tjelesnu potrebu, erotski su prikazi pronađeni na zidovima spilja starim 40 tisuća godina, dok je najstariji poznatiji primjerak dilda star 28 tisuća godina. Ipak, koncept pornografije nije postojao sve do Viktorijanske ere.

Povijesno gledano, masturbacija je bila drevni simbol obilja i samoužitka. Antički Sumerani, Grci i Egipćani su imali poprilično opušten stav prema njoj, no ona je postala sve više i više tabu kako se kršćanstvo počelo širiti po svijetu.

Masturbacija ili onaniranje bilo je i još je uvijek zabranjeno u kršćanskoj i židovskoj vjeri. Naziv potječe od Onana, čija je kršćanska dužnost bila oploditi ženu svog umrlog brata.

Postalo nepoželjno

No Onan je svaki put kad bi išao kod njegove žene "ispustio sjeme na tlo". U očima Gospodina to je bilo neprihvatljivo, pa ga je usmrtio, kako piše u Bibliji.

U Srednjem vijeku kad je samozadovoljavanje postalo nešto iznimno negativno, a potrebu za njom svrstalo se u nešto što treba liječiti. U skladu s tim, ljudi su postali vrlo kreativni u osmišljavanju načina kako spriječiti onaniranje.

Nizozemski je teolog 1716. napisao bestseller upravo na tu temu, nazvan "Onanija - gnjusan grijeh samo-onečišćenja". Prema njemu, počinitelji grijeha patit će od problema sa želucem i plućima, može se javiti paraliza, impotencija, ludilo i bolovi u leđima, a česte su nuspojave bolesti oka, mršavost, prištići, gubitak pamćenja, glupost, epilepsija, pa čak i samoubojstvo.

Uz njegov pamflet prodavao se i skupi lijek, tinktura koja ljude liječi od potrebe za samozadovoljavanjem.

Masturbacija ubija

Ovaj muškarac navodno pati od fizički teškog stanja izazvanom onanizmom, tada čestim nazivom za masturbaciju. Ćudoredni Viktorijanci su smatrali kako postoji bolest koju su nazivali "spermatoreja", a simptomi su bili tjeskoba, živčanost i noćne polucije. Uzrok? Dakako, samozadovoljavanje.

Tretmani za liječenje obuhvaćali su bolno izgledajuće metalne prstene koji su se postavljali oko penisa uz pomoć spajalica ili vijaka, a sigurno je kako dječacima tinejdžerima u tome dobu nije bilo baš lako.

Pojas čednosti za žene

Ženska inačica sprave koja sprječava samozadovoljavanje bio je pojas čestitosti, koji je čuvao ne samo nevinost, već i moral. Ti su pojasevi prvenstveno bili nehigijenski. Čak i s podstavljenim rubovima, često su uzrokovali rane koji su mogli dovesti do sepse.

Postojao je i muški oblik pojasa čednosti, a prvi je izumljen 1911. godine. Sredinom 20. stoljeća bili su dostupni širokim masama. 

Spremnik za penis bio je namijenjen zaustavljanju krvotoka, bez kojeg erekcija nije moguća, pa samim time i samozadovoljavanje za muškarce. Iz današnje perspektive, jasno je kako se radi o svojevrsnim napravama za mučenje.

Žene imaju gore posljedice samozadovoljavanja

Osim ograničavanja samih genitalija, čednost se mogla osigurati i na drugi način - kroz pojas koji obuhvaća cijelo tijelo. Bio je namijenjen "ženskim slabostima", budući da su vjerovali kako su žene znatno krhkije i imaju teže posljedice od samozadovoljavanja nego muškarci. 

Zaštitna odijela često su se koristila i u ustanovama za mentalne bolesnike, vjerujući kako onanacija pogoršava njihovo stanje. 

"Da" za masturbaciju

Na vrhuncu konzervativnog ekstremizma, uvedeni su i zaštitni korzeti za cijelo tijelo, a liječnici su počeli koristiti i elektrošokove, genitalne operacija i psihoterapije - sve kako bi spriječili masturbaciju.

Danas, sve se priče o štetnostima masturbacije navode kao mitovi, a seksolozi je smatraju sastavnim dijelom odrastanja, prihvaćanja seksualnosti te vlastitog tijela, a ako pojedinca ne ograničava u svakodnevnim aktivnostima - kao nešto što samo može imati dobrobiti.