Ekvadorski geofizički institut podigao je razinu uzbune za tamošnji stratovulkan Reventador na drugu najvišu otkako je, dan poslije Božića, paklena planina visoka čak 3562 metra počela grmiti iz utrobe i bljuvati dim do visine od pola kilometra. Erupcijom od prije 16 godina Reventador je pepelom zatrpao čak i udaljeni glavni grad Ekvadora Quito i lako je moguće da se to dogodi i sada.

To je već treće ozbiljno buđenje vulkana u samo nekoliko dana otkako je prvo Anak Krakatoa u Indoneziji razvalio dio svog konusa i cunamijem od tri metra pobio najmanje 429 ljudi, a potom i Etna na Siciliji u srijedu uzdrmala gradove od Catanije do Messine, potresom razorila ili oštetila mnoge zgrade, te ravno u bolnicu otpremila 28 ranjenih. To da3326 metara visok stratovulkan Etna, daleko najaktivniji u Europi, radi probleme, nije nikakva vijest već pola milijuna godina.

Posljednji put velika erupcija na planini Etna zabilježena je 2009. godine, no u srijedu ujutro vulkan, udaljen od hrvatskih otoka oko 600 kilometara, uzdrmao je okolicu potresom magnitude 4,8.

„Podrhtavanja tijekom erupcija ovdje su prilično normalna. Ono što je neobično jest sadašnja silina potresa. Takvo što ja ne pamtim. Bilo je strašno“, kazao je za Guardian talijanski stručnjak Gaetano Maenza.

U srijedu ujutro Etna istočnu obalu Sicilije zapravo nije uzdrmala samo jednim potresom, nego s njih čak 130 u nizu, uglavnom slabijima, ali kad tako zareda, više nikome nije zabavno. Posebno kad božićno slavlje protekne podno planine koja za to vrijeme opet bljuje lavu, pepeo i oblake plinova.

„Ne možemo isključiti nastanak pukotina pri dnu Etne. Ovako snažna seizmiška aktivnost je zabrinjavajuća. Ovo me podsjeća na erupciju iz 1984. koja je ubila jednog čovjeka“, kazao je Eugenio Privitera, direktor Talijanskog instituta za geofiziku i vulkanologiju u Cataniji.

Geološki pakao Evo koliko je lava vrela i zašto vulkani eksplodiraju

Najgora vijest u vezi Etne pojavila se proljetos u znanstvenom časopisu Bulletin of Volcanology, u članku u kojem je objašnjeno otkriće po kojem ta tri i pol kilometara visoka vulkanska planina polako klizi prema moru. Cijela, u komadu, prosječno 14 milimetara godišnje, što je za vulkan vrlo zabrinjavajuće. Znanstvenici to ranije nisu primijetili zato što nisu imali na raspolaganju GPS.

S modernom tehnologijom izmjerili su da je Etna od 2001. do 2012. otklizala prema moru 15,4 centimetara, niz kosinu od između 1 i 3 stupnja nagiba, usto oslonjenoj o slabu sedimentnu ploču, nagnutoj prema moru. Do mora bi Etni, da prevali tih 15 kilometara, ovakvom brzinom trebalo oko 100.000 godina.

Problem je u tome što na tom putu vulkan takvih dimenzija sigurno ne bi mirno putovao sve dok ne uroni u more, nego bi se u nekom trenutku raspao u silovitom, apokaliptičnom vatrometu, razarajući i pržeći oko sebe sve redom. Vijest o putujućoj Etni, osim vulkanolozima, najzanimljivija je bila 27.000 stanovnika gradića Giarrea, za kojega se ispostavilo da se Etni nalazi točno na putu. Trenutak za gadnu uzbunu bio bi ako bi znanstvenici primijetili da vulkan ubrzava, da to više nije centimetar i pol, nego jedne godine dva ili tri, naredne, primjerice, četiri ili pet.

Najnovija erupcija Etne skoro se savršeno poklopila sa 90. godišnjicom najgore erupcije tog vulkana u 20. stoljeću, onom iz studenog 1928. koja je odigrala određenu ulogu u gradnji Mussolinijevog kulta ličnosti. Pukotine o kojima je za Guardian sada govorio Privitera, te godine zabilježene su 4. studenog, na nadmorskim visinama između 1550 i 1900 metara.

Narednih sati pukotine su se pružale stotinama metara sve niže i tijekom noći krenula je lava. Dan i pol kasnije rijeka lave dospjela je do gradića Mascalija, razorila i spržila sve pred sobom. Do 20. studenog vulkan je izbacio čak 40 milijuna kubičnih metara lave, procjenjuje se po stopi od čak 100 kubičnih metara svake sekunde. Za usporedbu, tijekom vrhunca erupcije u ljeto 2001. Etna je izbacivala po 20 kubika svake sekunde, a to se smatralo velikom erupcijom.

1928. godine Etna je pobila petero ljudi, a 7. studenoga 1928. smatra se „danom kada je Mascali umro“. Jedan od vrlo rijetkih koji je iz te erupcije Etne prije 90 godina izvukao korist, i to ogromnu, bio je Benito Mussolini. Bila je riječ o godinama vrhunaca fašističke ere u Italiji.

ŠTO SE ZBIVA Čitava Zemlja 'brunda', a nitko ne zna zašto

Sicilija i uopće jug Italije nikada nisu bili nešto skloni fašistima, tako da je „duce“ ovu tragediju vidio kao izvrsnu priliku da si popravi imidž, da uloži novce u obnovu ruralnog mjesta od kakvih 7000 ljudi kako bi primjerom pokazao moć i veličanstvenost fašističke ideologije. Vođa je prvo preko svih medija koje je imao na raspolaganju objavio naciji koliko je pogođen tragedijom. Objektivno, broj žrtava je, s obzirom na razmjere erupcije, bio iznenađujuće mali.

Tu je na scenu stupila Mussolinijeva propagandna mašinerija. Fašističke novine, svjesne uloge katoličanstva na Siciliji, kao i tradicije junačkih likova iz tradicije u tim krajevima, objavili su čak da je Mussolinijev dolazak na vlast upravo mesijanske prirode, te da nagli prestanak užasne erupcije Etne 1928. to i dokazuje, da je Etna naglo prestala bljuvati lavu zato što je na vlasti Mussolini.

Danas se takvo što može činiti smiješnim, no bila su to vremena u kojima je na Siciliji u to vrijeme nepismenost bila čak 40 posto i takve teze iz objektivno utjecajnih medija doista su mogle računati na to da naiđu na plodno tlo. Mussolini nije žalio novca u obnovi Mascalija.

U oglednom arhitekonskom fašističkom stilu dao je izgraditi stambene zgrade i monumentalne zgrade javne namjene, tolike da su one dandanas definitivno prevelike za tako malo mjesto.

Vrhunac djela bila je izgradnja impresivne crkve „Naše majke“, s velikim simbolom talijanskih fašista iznad kipa Isusa Krista. Naziv crkve možda je puka slučajnost, a možda i nije, možda itekako ima veze s načinom na koji je ime dobila i tada izgrađena osnovna škola. „Scuola materna“ bila je posvećena direktno Mussolinijevoj majci, o čemu svjedoči još i danas vidljiv natpis.