Velik broj ljubitelja životinja uopće nije svjestan velikih promjena koje se u ovom trenutku događaju, a koje mogu utjecati i na budućnosti njihovih ljubimaca. Naime, novi su hit transplantacije i donacije životinjskih organa.

Karthik Ramachandran osnovao je tvrtku Likarda, posvećenoj istraživanju organa kućnih ljubimaca. Tvrtka se usredotočila  na razvoj staničnih terapija za kućne ljubimce, što znači da osobe čiji su ljubimci primjerice eutanizirani, mogu donirati njihove zdrave organe.

Trenutačno rade na liječenju mačjeg dijabatesa, a posao je toliko uspješan da su osnovali i neprofitnu mrežu - Pet Organ Donation Network, kako bi mogli upravljati svim donacijama. Ramachandran kaže da je njegova tvrtka i ova koncentracija na slične poslove vezane uz životinje dio 'mijenjajuće industrije koja se bavi životinjskim zdravljem, a koja shvaća da su ljubimci dio obitelji'.

Jedna od vodećih svjetskih stručnjakinja po pitanju transplantacije životinjskih organa, kirurginja Lillian Aronson, objasnila je da njihov U-Penn program spašava dvije životinje. Naime, oni iz azila u Yorku uzimaju mačke koje bi trebale biti eutanizirane. Njima uzmu jedan bubreg, a drugi doniraju. Tako obje mačke prežive, budući da kao i ljudi mogu živjeti s jednim bubregom. Obično ljudi čija mačka je dobila bubreg udomljuju donatora svojeg ljubimca, pa su na kraju svi sretni i zadovoljni. A čak i ako se ispostavi da mačka iz azila ima zdravstvenih problema i da ne može biti donator, uvijek se na kraju negdje udomi.

Vlasnici mačaka na svoje ljubimce gledaju kao na članove obitelji, pa nije ni čudo da su spremni za njih izdvojiti prilične svote novaca, kao da se radi o čovjeku. Transplantacija zna koštati do 20.000 dolara (ako se uračunaju svi troškovi), pa se ljudi često zadužuju ili dižu hipoteke. 

Trenutačno se transplantacije u SAD-u izvršavaju na svega tri lokacije (Sveučilište Wisconsin, Georgija i U-Penn), a iako nije porastao broj izvršenih transplantacija, sve je veći broj upita za njih. Zasad se vrši jedino transplantacija bubrega, jedinog organa kojeg ljubimci trenutačno mogu prihvatiti. A operacija često nažaost nije prihvatljiva opcija, pogotovo ako životinju muče još neki zdravstveni problemi.

Inače, zanimljivo je čuti podatak da je najdulje što je živjela mačka s presađenim bubregom, bar dosad, bilo dodatnih 14 godina, što će mnogima sigurno biti i više nego dovoljan razloga da učine sve da spase život svojem dlakavom prijatelju, piše The Daily Beast.

Inače, u Hrvatskoj se zasad ne izvodi transplantacija bubrega među životinjama, no nadamo se da je to jedna od onih 'zapadnih stvari' koja bi mogla u skorijoj budućnosti naći put i do nas.