Diljem svijeta brojne države zauzimaju opskurne i često teško dostupne dijelove podmorja i ljudi se s pravom pitaju zašto. BBC piše da se odgovor krije u resursima na dnu mora i potencijalno ogromnim količinama dragocjenih metala. Međutim, još je puno prepreka ostalo za riješiti do bilo kakve isplative eksploatacije morskog dna.

Samo 5% morskog dna je istraženo, ponajviše zato što svjetlost prodire samo dvjestotinjak metara, a ostatak mora je u potpunom mraku. Temperature također padaju pa je morsko dno tek nekoliko stupnjeva iznad ništice.

Međutim, munjeviti napredak u robotici znači da bi već u idućih desetak godina neke tvrtke mogle izvlačiti resurse s morskog dna. Bakar, nikl i kobalt su samo neki od metala otkrivenih u većim količinama na dnu mora, a to je tek dio resursa skrivenih ispod kilometara morske vode. Pretpostavlja se da samo u Tihom oceanu ima 22 puta više zaliha telurija, korištenog za proizvodnju solarnih panela, nego na čitavoj kopnenoj površini.

Bitno je napomenuti da još uvijek ne postoje komercijalni poduhvati rudarenja s morskog dna, a čak i istraživanje se susreće s brojnim problemima. Britanci koji istražuju Pacifik, ustanovili su da oprema mora funkcionirati na pet kilometara dubine gdje je pritisak 500 puta veći nego na površini, prije nego bilo kakvo bogatstvo mogu iznijeti do brodova na površini.

Naravno, postoje resursi u relativnim plićacima kao što je Bismarckovo more u blizini Papue Nove Gvineje duboko "tek" oko kilometra.

Dodatni problem predstavlja to što još uvijek ne postoje pravila eksploatacije i za očekivati je da će biti jako puno napetosti dok se pravila ne usuglase. Velike rasprave vodit će se o utjecaju na okoliš zato što nitko ne zna kakav utjecaj podvodno rudarenje može imati na okolni ekosustav što bi potencijalno moglo ugroziti brojne vrste, ali i na hranu koju dobivamo iz mora.