Otkriće fosiliziranog kostura Lucy u Etiopiji 1974. bilo je ključno otkriće za razumijevanje prošlosti modernog čovjeka. Kostur star 3,18 milijuna godina bio je kompletan čak 40 posto i pripadao je ženki vrste australopithecus afarensis. Bila je sićušna. Visoka samo 107 centimetara i teška možda niti 30 kilograma, Lucy je u trenutku smrti bila stara 15 ili 16 godina i bila je već sasvim odrasla. Kako je, međutim, umrla u trenutku kad je itekako trebala živjeti još nekoliko godina, znanstvenicima je uspjelo otkriti tek nedavno.

Imali su na raspolaganju fragmente lubanje, donju vilicu, dio desne ključne kosti, skoro cijele nadlaktice i podlaktice, dio zdjelične kosti, nekoliko rebara, dio kralježnice, desnu potkoljenicu i lijevu bedrenu kost. Prva skeniranja CT-om nisu pokazala ništa posebno neobično, tako nisu dala nikakav odgovor. No, sve to se promijenilo onda kad su znantvenici shvatili da ne mogu kvalitetno skenirati fosil običnim, medicinskim CT-om, nego im je za prodiranje u okamenjenu strukturu kosti potreban aparat s puno snažnijim zračenjem.

John Kappelman i njegov tim sa Sveučilišta u Texasu uočili su da pukotine koje sad primjećuju nisu nastale tijekom milijuna godina, nego dok je Lucy još bila živa. Pukotine u gležnjevima, koljenima, kuku i ramenu, jako su podsjećale na hidraulički efekt koji se pojavljuje kod starijih osoba kad padnu s većih visina. Čak i one koje nastaju kad stradali ispružaju ruke kako bi instinktivno ublažili pad. U tom se trenutku sve posložilo. Lucy je hodala na dvije noge, ali kako je bila sićušna, predstavljala je potencijalni plijen mnoštvu divljih mačaka afričke savane.

Stoga je često bježala na stabla gdje je najvjerojatnije imala običaj i prespavati noć. Analizirajući navike čimpanza, a uspoređujući dimenzije s Lucynim, Kappelman i kolege zaključili su da se morala popeti do visine od kakvih 14 metara. Iako male glave i pokrivena dlakom, ona je u sebi imala nepogrešive ljudske karakteristike i nije bila tako vješta u veranju po stablima. Okliznula se, pala, polomila kosti i pretrpjela takve ozljede od kakvih nije imala baš nikakve šanse oporaviti se. Ležala je pod stablom u bolovima dok nije umrla. Kappelman nije bio spreman za to kako će se osjećati kad otkrije uzrok smrti Lucy.

Pad je svakome lako zamisliti, a on je njen pad proučio do najsitnijih detalja. "Baš me je pogodilo... Ležala je tu pred nama, pokušavajući svojim ispruženim rukama ublažiti pad. To je bio trenutak u kojem su se odvojili ovi sitni komadići kosti koje sam proučavao 30 godina... To je kao da se nađemo u trenutku nečije smrti i onda budemo u stanju to naslikati. Kao da s proučavanjem njene smrti ulazimo u vremeplov i putujemo tri milijuna godina u prošlost. Bio je to trenutak razumijevanja smrti nje koja je za mene bila živa", opisao je za CNN Kappelman trenutke rješenja uzroka smrti star tri milijuna godina.