Pod slamnatim krovom zemljane kuće obitelji Maja su upravo bile večerale. Na meniju je bila tradicionalna hrana spravljena od jarko žutog kukuruza, graha i korjenastog povrća koje zovu manioka. Odjednom se začula snažna grmljavina. Točno su znali što to znači. Mahnito su počeli trčati za djecom i pokušavali spasiti goli život. 

To je ono što se, prema vjerovanju antropologa dogodilo u području poznatom kao El Salvador, kad je vulkan Loma Caldera oko 630. godine naglo i snažno eruptirao. Stanovnici su imali jedva dovoljno vremena za bijeg, a sve što je ostalo za njima, savršenoje sačuvano u vulkanskom pepelu. Ali ono što je bila tragedija u to doba sada je veličanstven prozor u svakodnevnom životu majanskog stanovništva i zasigurno jedno od najvažnijih i najdragocjenijih mjesta koje treba posjetiti u El Salvadoru, pa možda čak i u cijeloj Sjevernoj Americi.

Vodič će vas provesti do mjesta s kojeg ćete vidjeti prostorije koje su nekada služile kao kuhinje, spavaće sobe i parnu sobu poznatu pod nazivom temescal. Ono što je ostalo je tako dobro sačuvano da je Joya de Cerén 1993. godine proglašeno UNESCO-vom svjetskom baštinom.

"Kao da je sve ostavljeno u vremenskoj kapsuli i ima iznimnu znanstvenu vrijednost", kaže Mauro Rosi, šef jedinice Latinske Amerike i Kariba u World Heritage Center.

"Pomaže nam da bolje razumijemo veze između prošlosti i sadašnjosti."

Joya de Cerén je slučajno otkriven. Budući da su 1976. godine ovdje predviđeni silosi za skladištenje žita, jednu od glinenih kuća zakopanu pod zemljom je odjednom otkopao buldožer. Dvije godine kasnije, antropolog Payton Sheets kenuo je u El Salvador zbog arheoloških istraživanja kad mu je lokalni čovjek spomenuo što se ovdje dogodilo prije 40-ak godina.  

Nakon lokaciji i otkrivanja slamnatog krova koji je ostao još uvijek netaknut, profesor na Sveučilištu u Coloradu Payton Sheets, pomislio je da kuća ne može biti starija više od jednog stoljeća, budući da se slama na krovu obično mijenja svakih 20 godina zbog vruće i vlažne klime. Međutim radio-karbonska datiranje - metoda koja koristi prirodni izotop ugljika-14, da otkrije starost materijala koji sadrži ugljikove spojeve, starosti do 60 000 godina, pokazalo je da je kuća stara oko 1400 godina.

To je bilo nevjerojatno otkriće jer "stvarno pokazuje bogatstvo i sofisticiranost života majanskog stanovništva", kaže on.

Ali nije sačuvana samo arhitektura, nego i vrtne alatke, prostirke za spavanje,ostaci životinja i stvari koje bi se u normalnim uvjetima vrlo brzo raspale u vlažnoj klimi El Salvadora. No, sačuvani su i prehrambeni proizvodi, pa tako i grah, jer se erupcija vjerojatno dogodila oko večere. Para erupcije pomiješana s vulkanskim pepelom stvorila je ljepljivu tvar koja se nalijepila na sve predmete, konzervirala je cijelu južnoameričku seosku zajednicu i - njihovu večeru. 

Bez vodiča "nećete moći shvatiti značaj svake strukture niti načina života koji je dominantan u to doba", kaže Sandy Novak iz Seattlea, koja je nedavno posjetila ruševine i bila je posebno zadivljena 1: 1 replikom prvobitne kuće.

"Možete iznutra puzati do iznenađujuće velikog prostora, skoro za 12 ljudi", kaže ona. Također možete vidjeti kukuruzne usjeve, biljni vrt, guavu i kakao stabla, sve je ostalo netaknuto. Mnogo je živih cvjetova i vegetacije koje možete uzeti dok onuda prolazite.