Spasio ga je od sigurne smrti i postao zvijezda

Benito Prieto Coussent/CC BY-SA 3.0
Na današnji dan prije 50 godina dr. Christiaan Bernard napravio je prvu uspješnu transplantaciju srca
Vidi originalni članak

U subotu sam bio sasvim nepoznati liječnik, a u ponedjeljak sam bio slavan širom svijeta. Beskrajno je bolje presaditi srce i sačuvati nečiji život negoli ga zakopati i prepustiti uništenju, napisao je dr Christiaan Barnard u jednoj od svoje dvije biografije. Opisao je događaj koji će od tog trenutka pa ubuduće, spasiti milijune života širom svijeta.

Sve je počelo početkom prosinca, automobilskom nesrećom koja se dogodila u Cape Townu, kad je na 25-godišnju bankovnu službenicu Denise Darvall naletio automobil. Nesretna Denise odbačena je u zrak a pri padu je udarila glavom u vjetrobransko staklo. Kad ju je hitna dovezla u bolnicu, liječnici su mogli samo konstatirati moždan smrt. Srce je još kucalo, ali Denise više nije imala nikakve šanse da preživi. 

Još nekoliko dana 

I dok se njezin život polako gasio, liječnik Christiaan Barnard na kardiokirurgiji imao je 53-godišnjeg pacijenta Louisa Washkanskog. Nekoliko dana ranije rekao mu je da mu nažalost preostaje još nekoliko tjedana života zbog teške bolesti srca. No, kad mu je tog 2. prosinca njegov liječnik rekao da ga jedino može spasiti transplantirano srce, Washkansky je pristao bez oklijevanja iako se nikad prije tako nešto u svijetu nije izvelo.

Osim toga srce je imalo i simboličko značenje, predstavljalo je samu esenciju života. Do tad su se uspješno transplantirali bubrezi i jetra, ali presađivati srce se još nitko, nikad nije usudio.

Denise Darvall imala je istu krvnu grupu kao i smrtno bolesni Washkansky, pa je još jedino preostalo dobiti odobrenje od Denisinih roditelja. Otac stradale Denise ubrzo je dao svoj pristanak. 

Operacija je počela u ranim satima 3. prosinca 1967. Srce Denise Darvall je izvađeno i stavljeno u posebnu ohlađenu otopinu za transfer u operacijsku dvoranu u kojoj se dvadesetak liječnika, sestara i tehničara okupilo oko Louisa. 

Napetost se mogla rezati nožem. Svi su u mrtvoj tišini protezali vratove da bolje vide što Barnard radi. 

- Kada je napravljena posljednja anastomoza - odnosno povezivanje struktura, nastupio je trenutak istine, kazao je jedan od sudionika operacije, tada mladi stažist. 

- Anesteziolog je puls odbrojavao naglas: 50, 70, 75 i pola sata kasnije, 100", prisjetio se. 

- Nastupilo je opće oduševljenje. Iznenada, profesor Barnard je skinuo kirurške rukavice i zatražio šalicu čaja", dodao je. 

Intervju s pacijentom

Washkansky je prvi put progovorio 33 sata nakon operacije i kazao da se osjeća dobro.

- Dao sam vam novo srce, rekao mu je Barnard, a u međuvremenu se vijest proširila svijetom. 

U međuvremenu se vijest proširila svijetom. Novinske agencije teleksima su slale vijest:

- Prva u svijetu transplantacija srca danas je uspješno izvedena u bolnici Groote Schuur u Cape Townu. 

Znanstvena zajednica bila je u šoku. Ovakva vijest mogla se očekivati iz SAD-a, ali iz Južnoafričke Republike nikako.

Barnard je preko noći postao medijska zvijezda. Ne samo zbog pionirskog pothvata u kardiokirurgiji, nego i zbog šarmantne vanjštine koja je bila privlačna televizijskim kamerama. Sa širokim osmijehom, dobrim izgledom i zlatnim rukama, te u najboljim godinama 45-godišnji Barnard osvojio je svijet. 

No, kao i uvijek kad su u pitanju znanstveni poduhvati ili napredne tehnologije, jave se nazadnjaci koji začahureni u prošlosti, dižu uzbunu i kreću u napad. Tako je bilo i ovaj put. Bernarda su počeli napadati šaljući mu zastrašujuća pisma prepuna prijetnji. Nazivali su ga lešinarom i mesarom, a jedna od svjedokinja te prve implantacije, Dene Friedmann se prisjetila:

-Većina je bila oduševljena, dobar dio mu je prijetio, a treći su ga pitali to mu je dopustio da se igra boga jer u to vrijeme srce nije bilo samo ljudski organ, nego je oko njega bilo i puno etičkih pitanja. 

Barnard je tim pothvatom za rep potegnuo još jednog vraga. Naime, u Južnoj Africi je tada vladao aparthejd, pa je njegov kirurški zahvat dobio i političku dimenziju. Naime, njegov pacijent Louis Washkansky je bio bijelac i život mu se mogao spasiti i nekoliko tjedana prije jer mu je mogao presaditi srce jednog crnca, ali za Barnarda to nije dolazilo u obzir.

Ne aparthejdu

Friedmann je ispričala:

-  Barnard je bio nepokolebljiv. Inzistirao je da kao tim shvatimo da donor mora biti bijelac kako nas se ne bi optužilo da crncima vadimo srca ne bi li spašavali živote bijelaca. Osim toga, Barnard je bio žestoki protivnik rasne politike.  

Četiri dana nakon zahvata Louis Washkansky dao je prvi intervju iz bolničkog kreveta. Mikrofon je bio steriliziran, a novinar je stajao na vratima sobe da ne zarazi pacijenta. U medijima su ga prozvali "muškarcem sa srcem djevojke". 

Umro je 18 dana kasnije, ali ne od srca. Kobna je bila upala pluća s kojom oslabljeni imunosni sustav nije mogao izaći na kraj. No zato je svom idućem pacijentu produžio život za 19 mjeseci. 

Danas transplantacije srca, iako su i dalje visokorizične operacije, više nema na naslovnicama. U svijetu se godišnje presadi oko 3500 srca. Oko 88 posto pacijenata preživi prvu godinu nakon operacije, 75 posto ih preživi pet godina, a 56 posto deset godina. 

U Hrvatskoj je prva transplantacija srca izvedena 30. rujna 1988. na Rebru. Vodio ju je profesor Josip Sokolić. 

Medicinski krugovi nastavili su eksperimente s presađivanjem srca, ali s malo uspjeha. Razvojem novih i jačih lijekova protiv odbacivanja i dodatnih kirurških iskustava, presađivanje srca postao je standardni postupak. Od tada je u svijetu presađeno oko 100 tisuća srca. Samo u SAD-u presađivanje se obavlja u 160 bolnica s 5-godišnjim preživljenjem od oko 80%.

Po procjeni nekih medicinskih stručnjaka, Barnardov najveći doprinos predstavljala je hrabrost presaditi ljudsko srce u vremenu kada su mnogi kirurzi eksperimentirali na životinjama, no nisu imali odvažnosti presaditi ljudsko srce.

Moždana smrt

Jednom od pionira srčane transplantacije, prof. dr. Normanu E. Shumwayu sa Sveučilišta Stanford (Kalifornija), najveću vrijednost predstavlja Barnardova odluka da prvi davatelj srca bude osoba u stanju moždane smrti, žrtva prometne nesreće.

- To je učinilo pacijente u stanju moždane smrti prihvatljivim donorima organa širom svijeta. Bez korištenja srca od moždano mrtvog pacijenta, ne bi krenuli dalje i pretvorili presađivanje srca u standardno liječenje. Osim toga, ovo je bilo presudno i za transplantacije drugih organa, kaže prof. Shumway. 

Za vrijeme aparthejda dr. Barnard je ignorirao rasizam u JAR-u i sastavljao kirurške timove od mješovitog medicinskog osoblja. Također je presađivao srca bijelaca crncima i javno osuđivao službenu rasnu politiku i diskriminaciju.  

Mnogi kolege počeli su ga kritizirati zbog pretjerane eksponiranosti u medijima, no šarmantni Barnard je takve napade prerezao jednom jedinom rečenicom:

- Oni koji preziru slavu je budala ili lažljivac. Pohvale i priznanja za tvoj rad daju ti odvažnost i tjeraju te da radiš još više i još bolje. 

Barnard je profesionalnu karijeru završio 1989. godine, kad je imao 77 godina i to zbog uznapredovalog reumatoidnog artritisa. 
Kronični artritis ruku prisilio je kasnije Barnarda da napusti kirurgiju i posveti se pisanju. 

Kobna astma

Christiaan Barnard, pionir u transplantaciji srca, umro je u 78. godini života u ciparskom odmaralištu Paphos od srčanog napada s plućnim komplikacijama. Iako se pričalo da je umro od srčanog udara, to nije bilo točno. Umro je uslijed nekoliko naglih i jakih napada astme. Odvezen je iz svog hotela ambulantnim kolima u bolnicu, gdje je, u jedan sat poslije ponoći, 2. rujna 2001., ustanovljena smrt.

Rođen je u siromašnoj obitelji, a prema studiju medicine i kardiologiji usmjerila ga je smrt jednog od njegove braće kad je imao pet godina. Obećao je sam sebi da će saznati zašto je njegov brat umro. studirao je u Južnoafričkoj Republici, a specijalizirao kardiokirurgiju u Minnesoti u SAD-u kod poznatog kirurga Wangensteena.
 

Posjeti Express