Oblačne šume nalikuju na nešto iz Tolkienovih romana. Također znane kao vodene šume, ili šume mahovine, prepune su mahovine, paprati i obavijene niskim oblacima koji nalikuje na maglu.

Takve se šume nalaze u tropskim pojasima, i ostaju vječno blago hladne, i radi kiša i rijeka, stvara kaskadu magle koja obavija planinske lance. 

Samo 0.14 posto zemljine mase je "uronjeno" u šumu oblaka, a njihov je rijedak, fragilan ekosistem na putu da nestane.

Te se šume često zamijene za kišne šume tj. klasične prašume, ali dva su ekosustava zapravo jako različita. Razlika između dvije vrste šume ovisi o tri faktora: nadmorskoj visini, količini vlage i topografiji. Kako bi oblačna šuma izrasla mora postojati savršena kombinacija ta tri faktora.

Za razliku od kišne šume, mora biti u tropskoj atmosferi. Dok su šume oblaka bogate zelenilom, njihova vegetacija je, najčešće, naprosto "manja". Visina stabala je mnogo niža. Stabla čak djeluju izvinuto radi izlaganju suncu, hladnoći i vjetru.

I na mnogo su višoj nadmorskoj visini nego "obične" prašume. Kako ime sugerira, oblačne šume pojavljuju se u puno višim pojasima u planinama. Tipično započinju na 2.000 metara nadmorske visine, i uključuju dramatične vrhove i doline.

Strme strane brda vode akumuliranu vodu u doline koje ostaju toplije od planinskih vrhova. Para se diže kada je toplo, pa dok vlaga dođe do hladnijih temperatura na višim razinama, kondenzira se u žestoke magle.

Treći faktor koji se mora ispuniti, jest intenzivna vlaga. Puno kiše, sa plitkim i sporim rijekama, razlikuju kišnu šumu od oblačne. Oblaci i magla će zasigurno formirati kada se sva ta vlaga digne i ohladi u višim i hladnijim dijelovima planine.

Umjesto same kiše, čak 40 posto biljnog života u tim šumama dobiva vlagu iz kondenzacije koja se diže sa tla. Temperature su od 10 do 23 Celzijusa.

Efekt je, pišu, jeziv i prekrasan. Vrhovi stabala vire iznad niskih oblaka i lijane ili rastu direktno iz tla, ili omotane oko debla. Nije niti čudno da se šume najčešće karakteriziraju kao mistične.

Postoje i različite podvrste tih šuma također, pa tako ima i 'patuljastih' maglenih šuma koje su kraće i bliže tlu na obroncima planina. Neke su pak toliko prepune zelenila da vam je teško hodati kroz njih. Mnoge su naseljene endemskim vrstama koje se ne mogu pronaći apsolutno nigdje drugdje.

Tropska područja diljem svijeta dom su ovim čudnovatim šumama. Jedna je takva šuma dom pronašla na Havajima. Jedna je u Meksiku, a druga u Kostarici. Postoji jedna i na Madagaskaru.

Ima ih i u Čileu, Peruu, Kolumbiji, Venezueli i Brazilu. Kostarikin Monteverde je posebno interesantno mjesto. Ne samo da je raj za turiste, nego je ta šuma zaštićena i zabranjena je gradnja još od 1972. godine.

Kona Cloud je "melting pot" zelenih vrsta. Ima nekih tropskih biljaka tamo koje su inače iz Indije, Kine i Afrike.

No možda je najdramatičnija takva šuma na Južnom Pacifiku. Tamo, visoke planine prekrivene biljem "cure" direktno u ocean.

Iako su fantastične, ove su šume, naravno, ugrožene od strane čovjeka. Za razliku od Monteverdea, mnoge druge šume nisu zaštićene i ostavljene su na milost i nemilost deforestacije. Kada se stabla uklanjanju ne formiraju se oblaci i magla.

Znanstvenici iz Australije proučavali su gotovo potpuni gubitak jedne takve šume u Meksiku. Znanstvenici smatraju da ako se nastavi ovakva razina globalnog zatopljenja, šume oblaka bi mogle u potpunosti nestati do 2080.

Ova područja imaju neke od najrjeđih i najrazličitijih primjera flore i faune na planeti. Da bi takva šuma uopće postojala potreban je balans idealnih uvjeta, uvjeta kojima prijete naši postupci u klimi koja se vječno mijenja.

Nada leži u tome da se ljudi mogu sabrati na vrijeme da se spase oblačne šume prije negoli je prekasno.