Ovo je Ronna, neurokirurški robot kojim radimo stereotaktičke biopsije sa submilimetarskom preciznošću, pojašnjava nam dr. med. spec. neurokirurg Domagoj Dlaka (36) iz KB-a Dubrava uvodeći nas u operacijsku salu. Mnoštvo monitora i uređaja, a sredini sale jednostavan operacijski stol iznad kojeg se izdiže aparat na kojem velikim slovima piše Ronna.

Ove godine slavi 10. rođendan od začetka ideje, a na pacijentima je prvu operaciju izvela 2016. godine. Svijet prije računala i robota bio je manje precizan, pojašnjavaju nam neurokirurzi ističući kako je u njihovoj struci presudna upravo ta preciznost.

- Kod tumora, lezija ili drugih tvorevina u mozgu iznimno je važno pogoditi upravo zahvaćeno područje, a izbjeći sva ostala. Mozak je specifičan organ, jer dok možete živjeti bez slezene ili bubrega, ovdje imate splet funkcija i centara. Ako samo za milimetar promašite i pogodite žilu, centar za govor ili centar za ravnotežu, napravili ste nepopravljivu štetu. Ne moramo posebno isticati kako je u svijetu smrtnost prilikom biopsije mozga visokih jedan do dva posto - govori dr. med. spec. neurokirurg Fadi Almahariq (38).

Naime, kod bilo kakve tvorevine u mozgu tkivo treba obraditi patohistološki kako bi se utvrdilo je li riječ o zloćudnom tumoru, leziji ili nekoj drugoj promjeni. Ta će histološka obrada odrediti daljnji tijek liječenja i terapiju za pacijenta. Neke su promjene neoperabilne, ali se mogu liječiti različitim drugim metodama, dok je kod nekih operacija najbolji izbor. No treba točno odrediti koliko tkiva i na kojoj dubini, pod kojim kutem i s kolikim promjerom treba odstraniti.

- Prije više od 30 godina biopsija takvog tkiva, tzv. stereotaktička biopsija, izvodila se pomoću sonde, a koordinate gdje ćete usmjeriti sondu računale su se ručno. To je značilo da ste imali CT glave, odredili ste markere, a zatim računali točnu poziciju na kojoj ćete izbušiti lubanju. Nakon toga se pojavio tzv. Leksell okvir, fiksator s četiri vijka koji je omogućio bolju preciznost i danas se smatra zlatnim standardom, no i dalje ima mjesta za poboljšanje preciznosti i uvođenje novih tehnologija. U ovom slučaju računalni softver računa koordinate za ulaz sonde, ali i dalje nije potpuno precizno - govori dr. Dlaka ističući potrebu razvoja novih tehnologija koje će omogućiti još veću točnost. Riječ je o medicinskom zahvatu koji je invazivan i traje više sati. 

UMJESTO SVEĆENIKA Samo u Japanu: Pogrebe će voditi unajmljeni roboti

Konkretno, kako bi izračun bio točan, u kosti lubanje kirurzi moraju ušarafiti vijke kao markere, a za to ima treba apsolutna fiksacija područja bez ikakvog pomaka. Pacijenti dobiju lokalnu anesteziju, ali sam metalni okvir za biopsiju izaziva nelagodu i snažan pritisak u glavi. Uz takvu pripremu, kirurzi mogu izvesti samo jedan zahvat, odnosno samo jednu biopsiju. 

- Prije deset godina naš pročelnik, prof. dr. Darko Chudy, imao je pacijenta s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, uglednog prof. dr. Gojka Nikolića, koji se zapitao s kolikom točnošću postojeća tehnologija omogućuje takav tip operacije. U razgovoru je predložio suradnju Fakulteta strojarstva i brodogradnje i naše ustanove kako bi zajednički stvorili robota koji bi otišao korak dalje - nastavio je dr. Dlaka.

Uslijedili su razgovori, pregovori, susreti... Stručnjaci s FSB-a dolazili su promatrati operacije kako bi što bolje razumjeli potrebe kirurga i budućeg uređaja, a neurokirurzi su s njima provodili sate pojašnjavajući detalje. Nakon niza laboratorijskih testiranja uspjeli su 2016. Ronnu postaviti u operacijsku salu. 

- To je uspjeh svjetskih razmjera. U inozemstvu se takav projekt gleda isključivo kroz financije i ondje bi konstrukcija takvog robota stajala oko 30 milijuna eura. Kod nas je čitav projekt počivao na entuzijazmu nas koji smo u njemu sudjelovali, a trošak od četiri milijuna kuna pokrili smo novcem iz europskih fondova - dodao je dr. Almahariq. 

Prednosti su, nastavljaju naši sugovornici, nebrojene. 

- Ronna u cijelosti mijenja stereotaktički okvir koji se više ne postavlja na glavu, iako se glava i dalje fiksira kao za operaciju te se postavljaju vijci. Temeljem CT-a i tih vijaka, koje smo sami projektirali, nastaje 3D model zahvaljujući kojem Ronna može potpuno samostalno izračunati najbolje mjesto za ulaz, a može proizvesti više trajektorija. Dodatno, procedura traje oko 35 minuta, za razliku od nekadašnjeg višesatnog zahvata koji je mogao oduzeti i čitav dan - nabrajaju liječnici.

 Osim robota, naime, upravo je ovaj tim osmislio i konstruirao čitav set za operaciju kako bi bili posve zadovoljni ishodom. Prethodne operacije izvodile su se uz pomoć standardiziranih titanijskih vijaka koji su služili kao markeri. 

- Ukratko, kad pacijenta s tumorom pripremamo za zahvat, koristimo te vijke koje učvrstimo i slikamo im glavu CT-om. Ti su vijci markeri na vrhu kojih se nalazi kuglica koja reflektira infracrveno svjetlo. To će svjetlo prepoznati kamera u robotu kad pacijent dođe na zahvat. Softverski spaja markere sa snimkom CT-a i tek tad daje kompletnu sliku glave s točnim koordinatama za zahvat. Problem je bio u tome što standardizirani vijci nisu odgovarali našim potrebama pa smo smišljali kako ih učiniti boljima. U suradnji s tvrtkom iz Hrvatske, temeljem našeg nacrta, oni su izradili titanijske vijke koje sad koristimo, sa šiljastim vrhom koji omogućuje bolje pričvršćivanje za kost. I tako je nastao poseban set za Ronnu - govori nam dr. Dlaka. 

Ronna će nakon svih ovih izračuna postaviti vodilicu s otvorom za bušilicu na predviđenu poziciju. 

- I na nama je samo da uključimo bušilicu. Nema prostora za pogrešku jer smo sigurni u nevjerojatnu milimetarsku preciznost uređaja. Nakon toga postavljamo kanilu, izvadimo tkivo i zahvat je gotov - nadovezuje se dr. Almahariq. Svake godine u KB-u Dubrava izvedu oko 50 takvih biopsija. Iako je uređaj prilagođen svim uzrastima, zahvat ne izvode na djeci jer nemaju odjel pedijatrije. Ronna je od 2016. doživjela niz poboljšanja jer svakodnevni rad donosi novu širinu u mogućnostima. 

- Upravo zato razvijamo novi projekt, Nero, koji će također biti operativni tip robota i svojevrsna nadogradnja za Ronnu. Na tom projektu radim već dvije godine i zadužen sam za programe robota. To znači da kreiram programe koji će omogućiti izvršavanje naredbi operatera, odnosno moj je dio posla stvoriti i pokrenuti programe koje pokreće naredba - pojasnio je mag. ing. mach. Nikola Vitez (26) s FSB-a. 

Zatekli smo ga u sali uz računalo. Nekoliko dodira tipkovnice i miša, i Ronna se uključila. Nikola kaže kako sudjeluje na operacijama i da je puno naučio, iako mu je bilo teško u početku. 

- Nasreću, nije riječ o otvorenim operacijama, nego se sve odvija potkožno, pa nema puno neugodnih scena. No smisao svega je da s projektom rastemo te se usavršavamo. Ronna nam je otvorila niz novih područja, od autonomnog planiranja, segmentacije tumora, lokalizacije markera ultrazvukom..., mogućnosti su nebrojene. Upravo stoga bi Nero obuhvatio više funkcija pa bismo uz softver imali mogućnost operacije, planiranja i asistiranja. Okvir bi u cijelosti bio robotiziran, što znači da bi sam obavio sve potrebne radnje zahvata. Toga još nema u svijetu. Prototip se radi, a u sali ga očekujemo za dvije godine, kad prođe pretkliničko istraživanje - kaže dr. Dlaka. 

- Pokušavamo uvesti i više indikacija za zahvat gdje bi robot mogao u mozak ugraditi elektrode za duboku mozgovnu stimulaciju. Dakle, preciznost je bila prva instanca koju smo uspješno savladali, a sad radimo na proširenju mogućnosti. To može biti i uvođenje katetera, EEG, pa operacije otvorenog tipa, nadogradnje koje će omogućiti da robot vodi nas. Primjerice, imamo čahure koje se uvode u mozak kako bismo izuzeli tkivo za analizu, a plan je da robot i to može napraviti sam. Zvuči kao da je na razini znanstvene fantastike. Da ne govorim o tome kako se traže još bolja rješenja za pacijente, pa nelagodnu i stresnu dijagnostičku metodu želimo učiniti što bržom i bezbolnijom. Umjesto vijaka, u budućnosti bi se mogao koristiti samo ultrazvuk čeone kosti ili mapiranje lica. Mogućnosti su neograničene - govori nam dr. Almahariq.

 Vrijednost projekta Nero, koji financiraju EU fondovi, je 21 milijun kuna. 

- Još se sjećam te prve biopsije koju smo napravili uz pomoć Ronne. Zahvat je predvodio prof. Chudy, a u sali smo bili kolega Fadi i ja. Osjećaj je bio nevjerojatan. Često idemo van na usavršavanja i edukacije slušajući od drugih po čemu napreduju ili ostvaruju vrhunske rezultate. Ovo je bila naša prilika i našli smo se u vrhu svjetske tehnologije - dodao je dr. Dlaka pojašnjavajući kako slične sustave imaju u Njemačkoj i Francuskoj, ali uz bitno manje mogućnosti nego što to imaju Ronna i budući Nero.

- Iskustva pacijenata su dobra, no moramo imati na umu da je riječ o teško bolesnim ljudima. Za svaki zahvat nam treba pisana suglasnost pacijenta i njegove obitelji koju uključujemo u postupak, no moram istaknuti da je naš odjel nespecifičan jer se trudimo održati obiteljsku i toplu atmosferu uz puno razumijevanja kako bismo odagnali nelagodu zbog zahvata i neizvjesnosti liječenja. Uostalom, biopsija je samo dio cjelokupnog programa liječenja nakon koje slijede drugi zahvati i tretmani - govori dr. Fadi. 

Preporuka NASA bi se trebala ugledati na Ratove zvijezda za nove robote

Kaže kako njegovo ime izaziva pozornost jer na ovim prostorima nije uobičajeno, iako s ponosom ističe kako je zagorski sin. Naime, majka je Hrvatica koja se udala za Palestinca. Živjeli su 18 godina u Dubaiju. 

- Mama se silno htjela vratiti u Hrvatsku pa sam tako došao ovdje na studij. U međuvremenu sam se zaljubio, oženio i ostao. Supruga je liječnica, nefrologinja i imamo kćer. Žalim li što sam se vratio? Teško je to reći. Dobio sam nedavno odličnu ponudu u bolnici u Londonu, no zbog obitelji i posla te atmosfere ovdje u bolnici ipak sam ostao. Većini prijatelja sam savjetovao da odu u Dubai pa mi javljaju o svojim uspjesima. Ne znam jesam li požalio, a život nekad donosi i iznenađenja - nasmijao se dr. Fadi. 

Što nosi budućnost ne zna ni dr. Dlaka, koji se također oženio medicinskom radnicom. Supruga je medicinska sestra u istoj bolnici, a imaju blizance. 

- Znajući iz prve ruke što i koliko radi, mogu reći da su svi naši uspjesi u bolnici rezultat rada čitavog tima, pa tako i kad govorimo o robotu. To me područje toliko zaintrigiralo da pripremam doktorat iz analize sustava Ronna, a dodatno s kolegama s FSB-a osmišljavam inovativni sustav za mjerenje preciznosti bilo kojeg robotskog sustava - kaže. 

Svi su članovi tima, zaključuju, izuzetno ponosni na činjenicu da su ugledni medicinski časopisi u svijetu prenijeli njihove stručne članke o Ronni te je međunarodna stručna zajednica prepoznala njihov doprinos u ovom polju medicine.